Konačno u drugoj ligi SFRJ

U ljeto 1970. godine Banjalučka zonska liga mijenja ime u Krajiška zonska liga. U Kozaru je iz Dervente stigao Dževad Zeničanin fudbaler koji će u narednim godinama biti jedan od onih ljudi koji su ispisali najsvijetlije stranice istorije ovog kluba. Iz trnske Sloge došao je golman Viktor Šalić… 

Liga je dobila novog člana, banjalučki BSK koji nije uspio u kvalifikacijama za Drugu ligu protiv zagrebačke Lokomotive tako da će se u Zoni takmičiti neparan broj klubova – petnaest. Pored Kozare i BSK-a tu su i Bratstvo iz Ključa, Bratstvo iz Bos. Krupe, Krajina iz Cazina, Podgrmeč iz Sanskog Mosta, Šator iz Glamoča, Sloboda iz Bos. Novog, Sloboda iz Mrkonjić Grada, Elektrobosna iz Jajca, Željezničar iz Banja Luke, Sloga iz Gornjih Podgradaca, Prijedor, Naprijed iz Banja Luke i Borac iz Bos. Dubice. Pred početak prvenstva najveće šanse davane su Slobodi iz Bos. Novog i Bratstvu iz Bos. Krupe, ali… 

Tri dana pred početak prvenstva predsjednik Kozare Nedeljko Pehar je sazvao sjednicu uprave kluba. 

Na sjednici je potvrđena bezrezervna podrška treneru Mirku Baziću i igračima, a definisan je i cilj – prvo mjesto i plasman u Drugu ligu SFRJ! 

Šampionat je počeo 30. avgusta 1970. godine, a Kozara je putovala Željezničaru u Banja Luku. Susret su počeli Šalić, Posavac, Kovač, Berić, Medanhodžić, Čaušević, Zeničanin, Šobot, Pavlović, Timarac i Teljigović. Domaćin je u to doba imao jak tim – Radević, Grubač, Šimunić, Kičema, Talić, Kotromanović, Durkalić, Bućinski, Petrović… Kod rezultata 0:0 dosuđen je penal za Kozaru. Na žalost, Enver Ćatić nije bio precizan. Željezničar uzvraća i sa dva gola stiče prednost, 2:0. Do kraja Pavlović je uspio samo da ublaži poraz za konačnih 1:2. Prvenstvo nije počelo prema očekivanju. U drugom kolu u Bos. Gradišku stigao je dubički Borac. U Kozari su znali da ovu utakmicu moraju dobiti ako žele borbu za vrh tabele. Trebalo je zaustaviti neugodne Irfana Mašića i brata mu Fadila Mašića. Opasnost je prijetila i od Tabakovića, Seferovića, Tulića… Kozara je zaigrala krajnje angažovano i golovima Ćehajića, Pavlovića i autogolom Berberovića ostvaruje važnu pobjedu, 4:2. 

Uspješno je prebrođeno i gostovanje u Glamoču kod Šatora. Rezultat 1:1, a gol za Kozaru postigao je Enver Ćatić. 

U četvrtom kolu u Bos. Gradišci je gostovala Krajina iz Cazina. Ekipa koju je bio glas da bolje igra u gostima nego kod kuće, što je najbolje osjetilo Bratstvo iz Ključa koga je Krajina savladala na njegovom terenu u drugom kolu rezultatom 2:1, bila je vrijedna respekta. Tog 20. septembra 1970. godine pred oko 600 gledalaca Kozara je na teren istrčala u sastavu Šalić, Posavac, Kovač, Sokol, Berić, Čaušević, Timarac, Šobot, Ćatić, Zeničanin i Ćehajić. Samouvjereni gosti izveli su ovaj tim: Kljajić, Šehić, Topić, Hadžialić, Kasumović, Beširević, Abdić, Hazim i Hasib Sefić, Suljić i Jusić. 

Golom Hazima Sefića Krajina je već u 11 minutu došla u vođstvo 1:0. 

Bio je to šok za domaće igrače i navijače koji je trajao cijelih 20 minuta, a onda se otvorilo… U 31 minutu Nebojša Šobot donosi izjednačenje. Dva minuta kasnije Enver Ćatić donosi prednost Kozari, 2:1. Ćatić je bio precizan i u 40 minutu pa se na odmor otišlo vođstvom Kozare 3:1. U nastavku prava goleada – 4:1 Stojan Timarac u 60 minutu, 5:1 Višeslav Berić u 76, 6:1 Šobot u 78, 7:1 Dževad Zeničanin u 79 minutu… Tačku na ovu utakmicu stavio je svojim trećim golom Enver Ćatić dva minuta prije kraja za konačnih 8:1. Ovom pobjedom Kozara je izbila na čelo prvenstvene tabele. U 5 kolu, derbi u Bos. Novom, Sloboda : Kozara. Na tribinama se okupilo više od 2000 ljubitelja fudbala, a iz Bos. Gradiške doputovalo je negdje oko 300 navijača Kozare. Sloboda je imala strašan tim i prije početka prvenstva važili su za jednog od glavnih favorita. 

Bili su to igrači poput Alunovića, braće Mustedanagić,  Hegića, Šuke, Umičevića,  Ahmetanovića, Radmanovića, Džinića… Utakmica je bila veoma žustra i borbena, a domaćin je u 31 minutu golom Umičevića poveo 1:0. Ipak, Kozara se ne predaje i u 63. minutu Enver Ćatić donosi izjednačenje, 1:1. U finišu isključen je domaći fudbaler Mulalić što je olakšalo Kozari da sačuva remi i dođe do vrijednog boda. 

Sljedeće nedjelje u Bos. Gradišci je gostovalo Bratstvo iz Ključa. Na stadionu se okupilo preko 1500 gledalaca koji su uživali u pravoj goleadi – 10:0 za Kozaru! Po četiri gola postigli su Enver Ćatić i Stojan Timarac, a po jedan Višeslav Berić i Nebojša Šobot. U narednom sedmom kolu Kozara je u Banja Luci protiv Naprijeda odigrala neriješeno 1:1. Bod gradiškoj ekipi donio je Enver Ćatić. Osmo kolo dovelo je u grad na Savi ekipu Slobode iz Mrkonjić Grada. Ponovo je fantastični Enver Ćatić bio u velikoj formi postigavši čak pet golova. Višeslav Berić je bio strijelac dva puta a Dževad Zeničanin jednom za veliku pobjedu od 8:2. 

Slijedila su dva derbija – u Sanskom Mostu protiv Podgrmeča bilo je 1:1 (Ćatić), a u Bos. Gradišci protiv BSK-a 3:0 za Kozaru. Ponovo je Ćatić dva puta pogodio mrežu dok se u strijelce jedan put upisao i Zeničanin. Samo zahvaljujući sjajnom golmanu Pavičiću Banjalučani nisu teže poraženi. Kozara je ovim pobjedama odmakla BSK-u i Podgrmeču ali je nastavljena mrtva trka sa Bratstvom iz Bos. Krupe. Zbog toga se derbi u Bos. Gradišci očekivao sa velikim nestrpljenjem. Oko 4000 gledalaca okupilo se tog 22. novembra na Gradskom stadionu kako bi podržalo svoje ljubimce ali isto tako da bi vidjeli ”strašnu” ekipu Bratstva koja je rušila sve pred sobom – Stojanovića, Egelića, Pašalića, Jovičića, Topčagića, Kujundžića, Ibrahimovića, Halitovića, Amidžića, Šertovića, Beširevića, Avdagića, Pršu… Nošeni na krilima navijača puleni Mirka Bazića pregazili su goste iz Bos. Krupe uvjerljivim rezultatom 4:1. Već nakon prvih 45 minuta Kozara je vodila sa 3:0, a strijelci za gradišku ekipu bili su Teljigović (2), Ćatić i Timarac. Međutim, u 12 kolu Kozara je grubo spuštena na zemlju i to od prvih komšija, Sloge iz Gornjih Podgradaca. Na dan Republike 29. novembra 1970. godine domaćin je vjerovatno pružio jednu od najboljih partija u svojoj istoriji i pred 4000 gledalaca savladao favorizovane goste rezultatom 2:1. Sloga je golovima Mirka Vujića i Boška Banovića povela sa 2:0, a Enver Ćatić je samo ublažio poraz svog tima.

Ovu veliku pobjedu fudbaleri Sloge predvođeni trenerom Dragom Lukićem ostvarili su u sastavu Dragoja Panić, Predrag Radić, Branislav Maletić (fudbaler koji je tad imao samo 16,5 godina i koji je kasnije prešao u Kozaru postavši jedan od njenih najboljih igrača svih vremena), Mile Bavrlić, Dane Kelečević, Slobodan Puhalac, Miloš Marjanović, Željko Kojadinović, Mirko Vujić, Dule Tatić i Boško Banović. 

Kozarin poraz od Sloge iskoristilo je Bratstvo iz Bos. Krupe izbivši na prvo mjesto. Te jeseni Kozara je savladala i Elektrobosnu iz Jajca rezultatom 1:0, a odluka o najboljoj ekipi prvog dijela pala je u posljednjem, 14 kolu. Kozara je trijumfovala nad Prijedorom 5:1, a Bratstvo je u Bos. Dubici izborilo samo bod pa je zbog bolje gol razlike prvo mjesto pripalo Kozari. Kozara +34, Bratstvo +15.

Obje ekipe imale su po 20 osvojenih bodova. Da bi nastavak prvenstva dočekali što spremniji u klubu su preduzeli brojne akcije. Angažovani su novi fudbaleri, golmani Mato Jerbić i Branko Glumičić te najbolji igrač Borca iz Bos. Dubice Mirsad Tabaković. Pripreme su obavljene u Novom Vinodolskom, a to su ujedno bile i prve morske pripreme u istoriji kluba. Odigrana je i serija prijateljskih utakmica kako bi se ekipa što bolje uigrala. 

U prvom kolu nastavka prvenstva u Bos. Gradišku stigao je banjalučki Željezničar. Kozara je rivala savladala rezultatom 6:0, a četiri gola postigao je novajlija Mirsad Tabaković. U listu strijelaca po jedan put upisali su se Enver Ćatić i Dževad Zeničanin. Meču je prisustvovalo 3000 gledalaca. Na radost Kozare Bratstvo je poraženo od BSK-a pa mu je sada gradiška ekipa umakla dva boda. Svaki naredni susret bio je derbi. Pogotovo mečevi na gostujućem terenu. 

U Bos. Dubici golom Ćatića izboren je remi, 1:1 protiv Borca. Potom u Bos. Gradišku dolazi Šator. Kozara je ponovo efikasna i ostvaruje ubjedljivu pobjedu, 8:1. Još jednom se raspucao Tabaković postigavši 4 gola. Golmana Bajrića dva puta je matirao Zeničanin, a po jednom Timarac i Pilipović. Kozara 11. aprila putuje u Cazin na megdan Krajini. Golman Krajine Velić bio je sjajan odbranivši sve šuteve gradiških fudbalera. Jedan od rijetkih napada Krajine Sefić je pretvorio u gol. Poraz od 0:1 uzdrmao je vodeću poziciju Kozare. BSK je zaostajao samo bod, a Sloboda iz Bos. Novog dva. Kasnije će utakmica u Cazinu biti registrovana 3:0 za Kozaru zbog nepravilne registracije fudbalera Krajine Josipa Uremovića i Šemsudina Smailagića. 

Kozara je ponovo učvrstila vodeću poziciju savladavši Slobodu iz Bos. Novog na svom terenu rezultatom 3:1, ali BSK je još prijetio. Vrijedan je bio bod u Ključu protiv Bratstva (1:1) te pobjeda protiv Naprijeda u Bos. Gradišci 3:0. Ponovo je proradio Enver Ćatić. 

Kozara je potom odigrala 1:1 u Mrkonjić Gradu ali je neočekivano prepustila bod Podgrmeču na svom terenu – 2:2. Bez obzira na prednost od tri boda, naredni meč u Banja Luci protiv BSK-a bio je za Kozaru derbi prvenstva. Igralo se 30. maja na Gradskom stadionu u Banja Luci, a Kozaru je dopratilo nekoliko stotina navijača. 

Na tribinama se okupilo više od 3000 ljudi, a odmah na početku napadač BSK-a, Kragulj prebacio je prazan gol već savladanog golmana Kozare Glumičića. Do kraja meča golmani Halilić i Glumičić bili su na visini zadatka pa su mreže ostale netaknute. Kada je susret završen još na samom stadionu započelo je Kozarino slavlje zbog ulaska u Drugu ligu SFRJ. Istina, još su bila preostala četiri kola ali sve je već bilo riješeno. Gradiška ekipa je preostale utakmice odigrala za ”klupsku dokumentaciju”. Kozara je savladala Elektrobosnu 2:0, remizirala sa Slogom 1:1 i doživjela dva nevažna poraza od Prijedora 1:2 i Bratstva iz Bos. Krupe 0:1. 

Enver Ćatić je najbolji strijelac sa 32 gola, a istorijski uspjeh ostvarili su predvođeni trenerom Mirkom Bazićem, Branko Glumičić, Viktor Šalić, Mato Jerbić, Osman Medanhodžić, Mirsad Ćehajić, Teufik Toti Kasumović, Zvonko Posavac, Muharem Kire Čaušević, Ibrahim Kovač, Emir Hadžić, Stojan Timarac, Enver Ćatić, Mirsad Tabaković, Dževad Zeničanin, Nedžad Eškić, Višeslav Berić, Nebojša Šobot, Atif Teljigović, Stevo Pavlović, Emir Sokol i Boro Pilipović.