REPUBLIČKA LIGA BiH 1984-1988.
REPUBLIČKA LIGA BiH 1984/85.
U ljeto 1984. godine Anđelko Laketić odlazi u Dinamo iz Vinkovaca a Srećko Gajić u banjalučki Borac.
”Generalku” pred prvenstvo Kozara ima na turniru u Prijedoru gdje prvo pobjeđuje banjalučki BSK, 3:1 a potom u finalu gubi od Borca 1:3.
Ilija Miljuš je na raspolaganju imao Lolića, Pavišića, Hadžića, Mandžukića, Trešnjića, Delalića, Devuru, Vasiljevića, Bešića, Dragojevića, Hadžiselimovića, Šahinovića, Raosa, Zaimovića, Čataka, Demu, Kumića, Ismailia, Janjića, Jagodića, Šanlaka, Durakovića…
Početak prvenstva bio je više nego razočaravajući. Kozara u prvom kolu kao domaćin gubi od Krajišnika iz Velike Kladuše rezultatom 1:2!
Potom je slijedio potop u Kaknju gdje je Rudar porazio Kozaru 1:4…
Već na startu bilo je jasno da od borbe za prvo mjesto neće biti ništa.
Nakon poraza od Drine u 8 kolu, Kozara se našla na začelju tabele… Ipak, do kraja jeseni gradiška ekipa pruža nekoliko dobrih partija u kojima su se posebno istakli Vasiljević i veteran Raos pa prvi dio prvenstva završava na šestom mjestu sa 15 osvojenih bodova.
Malo radosti te tmurne fudbalske jeseni svojim navijačima pružili su igrači Kozare 26. septembra 1984. godine kada je u gradu na Savi gostovao zagrebački Dinamo. Gosti su igrali u dosta jakom sastavu: Mohor, Đeko, Z. Cvetković, Munjaković, Krišto, Bogdan (Cupan), Jurčević (Biškup), Zjajo, Lulić, Arnautović (Spajić), B. Cvetković. Kozara je golom Kumića u 30 minutu, porazila velikog rivala 1:0 a gledaoci su uživali u sjajnoj igri svojih ljubimaca. Raos nije iskoristio penal, Zaimović je pogodio stativu, zatim i Šahinović… Na toj utakmici igrali su: Lolić, Trešnjić, Hadžić, Mandžukić, Čatak, Demo, Kumić (Bešić), Zaimović, Hadžiselimović (Šahinović), Raos (Ismaili) i Vasiljević.
U nastavku prvenstva Kozara najbolju igru pruža protiv Rudara iz Kaknja. Golovima Raosa i Vasiljevića slavila je 2:0 a nastupili su Lolić, Trešnjić, Hadžić, Mandžukić, Ismaili, Delalić (Janjić), Demo (Jagodić), Šanlak, Duraković, Raos i Vasiljević.
Dobru igru Kozara je pružila i protiv visočke Bosne (1:0), ali to nije bilo to… U toku proljeća trener Miljuš je napustio klub a naslijedio ga je Rifat Ađulović. Na kraju ekipa iz grada na Savi završila je tek na osmom mjestu sa 29 osvojenih bodova.
REPUBLIČKA LIGA BiH 1985/86.
Ni početak nove prvenstvene sezone u Kozari nije slutio na dobro. Nakon silnih rasprava koje su podijelile klub Rifat Ađulović je ostao prvi trener.
Na prvoj prozivci pojavilo se samo šest prvotimaca! U klub su došli Tarabar iz banjalučkog Borca, Šahinović iz Laktaša, Miljanović iz trnske Sloge, Kovačević iz Obradovca, Stojanović iz Sutjeske, Sejdić iz dobojske Sloge…
Otišli su Vasiljević, Trešnjić, Mandžukić… Start prvenstva bio je uspješan. Golovima Raosa u 10. i 38. minutu savladana je Drina iz Zvornika rezultatom 2:1. Gol za goste postigao je Kulić u 41. minutu sa penala a Kozara je igrala u sastavu Neškić, Demo, Hadžić, Deronjić (Janjić), Ismaili, Radulović, Kumić, Zaimović, Delalić, Tarabar (Stojanović) i Raos.
Gradiški tim ostvariće još nekoliko dobrih rezultata na svom terenu. Golovima Delalića u 25., 65. i 85. minutu savladana je Bosna, rezultatom 3:1, a tim je izgledao ovako – Neškić, Demo, Hadžić, Čatak, Ismaili, Radulović (Stojanović), Zaimović, Vasiljević (Deronjić), Delalić, Duraković i Raos.
Već u narednom kolu Kozara je ponovo domaćin a golovima Hadžića, Raosa i Durakovića pregažen je Borac iz Čapljine, 3:0. Ovaj trijumf ostvarili su Neškić, Demo, Ismaili, Deronjić (Miljanović), Hadžić, Radulović, Zaimović, Stojanović (Lumbić), Vasiljević, Duraković i Raos.
Izgledalo je da je kriza stvar prošlosti ali onda je uslijedila serija loših rezultata. Gubi se u gostima a bodovi se ne osvajaju ni kod kuće. Sloga iz Doboja pregazila je Kozaru u Gradišci 0:3, a pola plijena iz grada na Savi odnose Elektrobosna (1:1), Krajišnik (0:0)…
Za utjehu Kozara bod donosi iz Goražda (mršavih 0:0 sa Radničkim) a jesen završava na poražavajućem 15. mjestu sa samo 13 osvojenih bodova.
U zimskoj pauzi svima je bilo jasno da slijedi grčevita borba za opstanak.
Umjesto Rifata Ađulovića na klupu Kozare sjeo je Ekrem Maglajlija.
U nastavku svaki meč je bio ”biti ili ne biti”.
Direktnog konkurenta za opstanak, Viteza Kozara je golovima Zaimovića (48) i Kumića (68) dobila sa 2:0. Presudni bodovi spasa osvojeni su protiv Radničkog u Bos. Gradišci. Gosti su poveli 0:1 ali je Kozara golovima Deme (63) i Batinčića (79) došla do preokreta i pobjede, 2:1.
U narednom kolu Kozara u Visokom osvaja bod i kad je 25. maja savladala, kao domaćin Radnik 3:2, mogla je da odahne. Jedanaesto mjesto na tabeli garantovalo je opstanak u Republičkoj ligi BiH.
REPUBLIČKA LIGA BiH 1986/87.
Broj klubova u Republičkoj ligi BiH za sezonu 1986/87. povećan je sa 16 na 18.
Kozara ponovo muku muči oko trenera. Ekrema Maglajliju zamijenio je stručni štab koji su činili Velimir Sombolac, Drago Grizbaher, Damir Raos i B. Maletić. Za prvi tim konkurišu Alagić, Janjić, Hadžić, Gajić (povratnik iz banjalučkog Borca), Rizvanović, Delalić, Ćulum, Demo, Duraković, Kasumović, Raos, Neškić, Spahić, Smajić, Šahinović, Karabaš…
Prvenstvo u Republičkoj ligi BiH startuje 18. avgusta a Kozara na gostovanju u Gračanici gubi od Bratstva 0:1.
Potom je uslijedio težak debakl u Bos. Gradišci protiv Lokomotive. Brčaci su pregazili Kozaru, 0:3. Kozara je na jedvite jade savladala Drinu 3:2, a onda ponovo dva poraza za redom.
U Konjicu od Igmana 0:1 i u Bos. Gradišci od Radničkog 1:2…
Nakon petog kola Kozara je na posljednjem mjestu prvenstvene tabele.
U klubu vlada nezdrava atmosfera. Trener Sombolac je kivan na upravu koja je igračima obećala kule i gradove, a ništa od toga nije ispunila.
Kao čin moralne obaveze, Sombolac se povlači. ”Kestenje iz vatre” morao je da vadi trenerski trio Drago Grizbaher, Tihomir Čolić i Branislav Maletić. Tek ponekad Kozara bljesne (Borac (Č) 2:0, Bosna (V) 1:0…), ali porazi je i dalje drže na dnu.
U Bos. Krupi, 20. oktobra kod vođstva domaćeg Bratstva 1:0 utakmica je prekinuta. Fudbaler Kozare Čatak fizički je nasrnuo na sudiju Hurtića iz Mostara…
Kada je jesenji dio prvenstva okončan bilans je bio poražavajući. Kozara je na 16 mjestu sa ”mršavih” 12 bodova.
U klubu je svima bilo jasno da je riječ o jednoj od najvećih kriza u istoriji. Zimsku pauzu u Kozari će pokušati iskoristiti kako bi se ekipa konsolidovala i sačuvala status republičkog ligaša BiH.
I konačno, u proljeće 1987. godine Kozara pruža mnogo bolje igre, osvaja 19 bodova i zadržava mogućnost da pitanje opstanka riješi u posljednjem kolu kada je u Bos. Gradišci gostovala Krajina iz Cazina.
Na teren su istrčali Neškić, Gajić, Janjić, Ismaili, Hadžić, Demo, Kumić, Vasiljević, Delalić, Raos i Šahinović. Nakon velike borbe i bezbroj prilika pobjedu Kozari od 1:0 ”zlatnim golom” donio je rezervista Duraković i tako u posljednji čas obezbijedio opstanak svojoj ekipi u Republičkoj ligi BiH.
REPUBLIČKA LIGA BiH 1987/88.
Od ispadanja Kozare iz Druge lige SFRJ ljeta 1983. godine niz trenera (Sombolac, Miljuš, Ađulović, Grizbaher, Maglajlija, Maletić, Ćatić, Čolić…) pokušavalo je da ekipu iz grada na Savi usmjeri na stari kolosjek ali bez mnogo uspjeha.
Kada su u ljeto 1987. godine za trenera angažovali provjerenog fudbalskog pedagoga Aleksandra Krivošeja u Kozari su imali jasnu viziju – stvoriti mladu i perspektivnu ekipu čije vrijeme tek dolazi. Prvenstvo Republičke lige BiH, za Kozaru je počelo uspješno. U Doboju, 9. avgusta 1987. godine Alagić, Janjić, Hadžić, Delalić, Ismaili, Duraković, Pavišić, Gajić, Kumić (Elkaz), Demo i Kasumović izborili su 0:0 protiv Sloge. Kasnije će ponovo doći do velikih oscilacija u igri Kozare pa će nakon 8. oktobra i poraza u Čapljini od Borca (0:1) ekipa iz grada na Savi pasti čak na 12 mjesto.
Dva vezana uspjeha – pobjeda nad Budućnosti u Banovićima 1:0 (gol Janjića) i cazinskom Krajinom u Bos. Gradišci, 2:0 (strijelac Delalić u 55. i 60. minutu) digla je Kozaru na sedmu poziciju na kojoj će i dočekati kraj prvog dijela prvenstva.
U toku zimske pauze u FSJ su se vodile žestoke rasprave o reorganizacij fudbalskog takmičenja koje je trebalo startovati od ljeta 1988. godine. Predviđena je jedinstvena Druga liga i četiri Međurepubličke lige. Ukidaju se Republičke lige, a Kozara još nije znala na čemu je, koji joj plasman obezbjeđuje viši rang. Tek kad je počeo proljećni dio prvenstva u klub je stigla depeša iz FSJ šta je potrebno učiniti da bi se obezbijedio nastup u Međurepubličkoj ligi grupa Zapad za narednu sezonu. Utvrđeno je da Bosanska Krajina daje dva predstavnika što je značilo da je nevažno koje će mjesto Kozara zauzimati na tabeli. Bitno je da je samo jedan krajiški klub ispred nje!
Proljećni dio za gradišku ekipu počeo je po sistemu toplo – hladno. Remi sa Slogom u Gradišci, poraz u Vitezu, pobjeda nad Radničkim…
Tabela Republičke lige BiH tada izgleda ovako: 1) OFK Prijedor 23 boda, 2) Rudar (K) 23, 3) Drina 23, 4) Kozara 21, 5) Jedinstvo (BH) 21…
Bio je to jedini put u šampionatu kada je Kozara imala obezbijeđen plasman u Međurepubličku ligu. Kozara će cijelo proljeće juriti OFK Prijedor jer se bihaćko Jedinstvo učvrstilo pri vrhu tabele i bilo je nedostižno za ekipu iz grada na Savi. Na žalost jurnjava za Prijedorčanima biće neuspješna.
Kozara je poslednju utakmicu u Republičkoj ligi BiH odigrala u Cazinu protiv Krajine (0:0) u sastavu Purić, Gajić, Hadžić, Martinović, Janjić, Kasumović, Ganić, Ismaili, Duraković, Demo i Lumbić.
Na kraju šesta, Kozara se morala pomiriti sa sudbinom – kao predstavnici Bosanske Krajine Jedinstvo iz Bihaća i OFK Prijedor idu u Međurepubličku ligu, a gradiški tim u niži rang, u novoformiranu Republičku ligu, grupu Zapad.
Taj rang takmičenja bio je na nivou nekadašnje Krajiške zonske lige iz koje je Kozara, svojevremeno izrasla u stabilnog drugoligaša. Klub je poslao žalbu FS Bosne i Hercegovine i FS Jugoslavije, ali bez rezultata. Klubovi koji su po plasmanu u Republičkoj ligi osvojili 12 ili 13 mjesto išli su u Međurepubličku ligu, a Kozara kao šesta, nije…
FK PARTIZAN
U Bos. Gradišci je, 8. novembra 1987. godine gostovao beogradski Partizan. Bila je to prilika da gradiški ljubitelji fudbala uživo vide asove poput Darka Belojevića, Admira Smajića, Vlade Vermezovića, Nikice Klinčarskog, Nebojše Vučičevića, Bajre Župića, Milinka Pantića, braće Bajović, Bogdanovića… Kozara je pružila sjajan otpor, a Partizan je ostvario tek minimalnu pobjedu od 1:0.