Druga liga SFRJ, zapad 1972/73. (I dio)

U ljeto 1972. godine prvom timu Kozare priključili su se Rifat Ađulović, Arif Ljubović i talentovani Branislav Maletić iz Sloge iz Gornjih Podgradaca. Turnir povodom otvaranja stadiona za njih je bilo i vatreno krštenje u dresu gradiškog drugoligaša. Nova prvenstvena sezona Kozari je za rivale donijela Segestu iz Siska, Šibenik, Rijeku, Split, Trešnjevku, Maribor, Karlovac, Rudar iz Trbovlja, Muru, Slobodu iz Bos. Novog, Zagreb, Rudar iz Ljubije, Orijent, Merkator, Istru, Jedinstvo iz Bihaća i Varteks iz Varaždina.

U prvom kolu Kozara je gostovala u Sisku kod Segeste a tog 20. avgusta 1972. godine na teren su istrčali Crnec, Kovačević, Medanhodžić, Zeničanin, Bogdanović, Maletić, Timarac, Ađulović, Vuleta, Ćatić i Čorbegović.

Segesta je prvo poluvrijeme riješila u svoju korist 1:0, a u nastavku trener Kokotović je pokušao da izmjenama promijeni situaciju na terenu. Umjesto Ađulovića ušao je Vejzović, a umjesto Čorbegovića, Subotić. Ali, ništa se nije promijenilo nabolje za Kozaru. Primili su drugi gol, izgubili 0:2 i u Bos. Gradišku se vratili pognutih glava.

Ništa dobro gradiškom drugoligašu nije donijelo ni drugo kolo. Na premijeri pred svojom publikom Kozara je odigrala sa Šibenikom 1:1. Bod domaćinu golom je spasio Rifat Ađulović.

Na toj utakmici za Kozaru su igrali Glumičić, Kovačević, Kovač, Zeničanin, Bogdanović, Berić (Subotić), Timarac, Ađulović, Vuleta, Ćatić i Čorbegović (Vejzović).

U trećem kolu, 30. avgusta Kozara je gostovala kod favorizovane Rijeke sa samo jednom željom – da ne pretrpi rezultatsku katastrofu. Rijeka je slavila sa 1:0 golom postignutim još u prvom poluvremenu, a dobar otpor na Kantridi pružili su Glumičić, Kovačević, Kovač, Zeničanin, Bogdanović, Subotić, Vejzović (Timarac), Ađulović, Vuleta, Ćatić i Čorbegović.

Konačno, u četvrtoj rundi Kozara je doživjela prvu pobjedničku radost.

U Bos. Gradišci gostovao je Split, a trener Mirko Kokotović je povjerenje ukazao Glumičiću, Kovačeviću, Kovaču, Zeničaninu, Bogdanoviću, Subotiću, Timarcu, Ađuloviću, Vuleti, Ćatiću i Čorbegoviću.

Ali, prvo poluvrijeme nije se odvijalo onako kako je to zamislio strateg gradiške ekipe. Nakon teške borbe na odmor se otišlo u egalu – 1:1.

Gol za Kozaru postigao je Enver Ćatić. U nastavku Kokotović je u igru ubacio mladog Tihomira Čolića umjesto Zeničanina, dok je Nusret Vejzović zamijenio Timarca. Bio je to pravi potez iskusnog stručnjaka jer je upravo Čolić sa dva efektna gola donio trijumf svom timu od 3:1.

Idućeg vikenda Kozara je otputovala u Zagreb na utakmicu petog kola protiv Trešnjevke. Nakon taktički odlično odigranog prvog poluvremena (0:0) Kozara je u nastavku krenula otvorenije želeći da dođe do cijelog plijena. Nažalost, to koriste domaći koji postižu gol za pobjedu 1:0 i osvajaju dva vrijedna boda.

Kozara je protiv Trešnjevke igrala u sastavu Glumičić, Kovačević, Kovač, Subotić, Bogdanović, Zeničanin, Timarac, Ćatić, Vuleta (Ađulović), Čolić (Vejzović) i Čorbegović.

Bilans Kozare nakon pet odigranih kola nije bio zadovoljavajući. Tri poraza, jedan remi i jedna pobjeda nije bio učinak koji su očekivali ljubitelji fudbala u gradu na Savi.

Ipak, šesto kolo konačno je Kozari donijelo drugu jesenju radost.

U Bos. Gradišci je 17. septembra gostovao Maribor, a Kozara je utakmicu počela u sastavu Crnec, Medanhodžić, Kovač, Zeničanin, Bogdanović, Berić, Timarac, Ađulović, Vuleta, Ćatić i Vejzović.

Nakon obostrano oprezne igre u prvom dijelu u nastavku Kozara igra angažovanije i preko Nusreta Vejzovića i Envera Ćatića dolazi do vođstva 2:0. Ulazak Čolića umjesto Ađulovića osvježio je igru Kozare dok je ulazak Čorbegovića umjesto Vejzovića bio taktičke prirode. Na kraju utakmice navijači Kozare su dugim aplauzom pozdravili svoje ljubimce i proslavili pobjedu od 2:0.

Na redu je bilo sedmo kolo i gostovanje u Karlovcu.

Fudbaleri Kozare doputovali su u grad na Korani čvrsto odlučni da izbore povoljan rezultat. Utakmicu su počeli Crnec, Kovačević, Kovač, Zeničanin, Bogdanović, Maletić, Timarac, Ađulović, Vuleta, Ćatić i Vejzović.

Pružio je gradiški drugoligaš solidnu partiju u prvom poluvremenu, na momente bio bolji rival, ali na odmor se ipak otišlo sa miroljubivih 0:0.

Očekivalo se da Kozara i u nastavku odigra dobro ali to se nije dogodilo. Nepotrebno i neshvatljivo povlačenje u odbranu koštalo je gradišku ekipu dva primljena gola. Uzalud je Mirko Kokotović skakao sa klupe davajući uputstva, uzalud je umjesto Ađulovića u igru ubacio Čorbegovića…

Karlovac je porazio Kozaru sa 2:0. Prilika za popravni ukazala se već u narednom kolu, 2. oktobra kada je u Bos. Gradišci gostovao Rudar iz Trbovlja. Kozara je odigrala gotovo bez greške od prve do zadnje minute i slavila zasluženu, visoku pobjedu 4:1.

Blistao je dvostruki strijelac Tihomir Čolić, a po jedan put slovenačkog golmana savladali su Enver Ćatić i Pero Vuleta. Tog drugog oktobarskog dana dres Kozare nosili su: Crnec, Medanhodžić, Kovač (Ljubović), Bogdanović, Berić, Zeničanin, Ćatić, Čorbegović, Timarac, Vuleta, Čolić i Vejzović.

Isti tim Kozare koji je porazio Rudar počeo je i utakmicu devetog kola u Murskoj Soboti protiv Mure.

Nažalost, gradiški tim nije odigrao dobro i zasluženo je poražen 0:2. Sljedilo je teško gostovanje u Bos. Novom kod tradicionalno neugodne Slobode. Mirko Kokotović odlučio je da utakmicu počnu Crnec, Medanhodžić, Kovač, Zeničanin, Bogdanović, Ćatić, Kovačević, Čolić, Ađulović, Subotić i Vejzović. Utakmica je završena 0:0 najviše zahvaljujući sjajnim odbranama golmana Franje Crneca a Kokotović je čak pokušao i da dotuče rivala uvođenjem u igru ofanzivnih Vulete, umjesto Medanhodžića i Čorbegoviča umjesto Subotića.

U 11. kolu, 22. oktobra Kozara je morala na noge lideru prvenstva, Zagrebu.

Zgreb je te godine žario i palio na drugoligaškom Zapadu, a imena Horvata, Ivaniševića, Močiboba, Tucaka, Rukljača, Lipovca, Markulina, Čopora, Smoleka, Gašparinija, Antolića, Kušelja i ostalih utjerivali su strah u kosti svakom rivalu.

Ipak, Kozara je u Zagreb otputovala bez bijele zastave.

Na stadionu u Kranjčevićevoj pred više od 10000 gledalaca pred velikog favorita na teren su izašli Crnec, Kovačević, Kovač, Zeničanin, Bogdanović, Ćatić, Vejzović, Ađulović, Vuleta, Čolić i Hadžić.

Kozara je izborila senzacionalnih 0:0, a ponovo je junak bio golman Franjo Crnec.

Blistao je i Enver Ćatić koji je igrao na poziciji halfa. Neočekivano dobru partiju pružio je u vatru ubačeni mladi Emir Hadžić. Na ovoj utakmici trener Kokotović je izvršio samo jednu izmjenu. Umjesto Nusreta Vejzovića ušao je Stojan Timarac.

Ali, koliko god da je bod iz Zagreba donio euforiju toliko su naredna četiri meča razočarala ljubitelje fudbala u gradu na Savi.

Dolazak Rudara iz Ljubije u okviru 12. kola u Bos. Gradišci očekivan je sa velikim nestrpljenjem. Na tribinama se tog 30. oktobra 1972. okupio veliki broj navijača koji su vjerovali u sigurnu pobjedu.

Ali, slijedilo je razočarenje…

I pored terenske inicijative i nekoliko prilika koje nisu iskoristili Ćatić, Čolić, Vuleta, Ađulović i Čorbegović utakmica je završena remijem, 0:0. Na toj utakmici igrali su Crnec, Kovačević, Kovač, Zeničanin, Bogdanović, Ćatić, Vejzović (Timarac), Ađulović, Vuleta, Čolić (Subotić) i Čorbegović.

Trinaesto kolo pokazalo se baš baksuzno za Kozaru. Gostovanje na Rijeci protiv Orijenta donijelo je težak poraz gradiškom drugoligašu. Golman Franjo Crnec je čak četiri puta morao da vadi loptu iz mreže. Od toga tri puta u drugom dijelu utakmice. Ovaj težak poraz (0:4) pretrpjeli su: Crnec, Kovačević, Kovač, Ćatić, Bogdanović, Zeničanin, Vejzović, Ađulović (Berić), Vuleta, Čolić (Subotić) i Čorbegović.

Još se fudbaleri Kozare nisu bili dovoljno oporavili od šoka zbog ubjedljivog poraza od Orijenta a usljedio je novi.

Ljubljanski Merkator iskoristio je uzdrmanost gradiške ekipe i golom u drugom poluvremenu, rezultatom 1:0, uspjeva da porazi Kozaru na njenom terenu.

Protiv Merkatora igrali su: Crnec, Kovačević, Kovač, Zeničanin, Bogdanović (Hadžić), Berić, Timarac, Ćatić, Čolić, Vuleta i Vejzović.

Pokušao je Mirko Kokotović da vrati samopouzdanje u svoju uzdrmanu ekipu pred gostovanje u Puli, ali umjesto toga – nova katastrofa!

Istra je pregazila Kozaru sa 5:2, a već nakon prvih 45 minuta domaći su vodili sa 4:1. Na poluvremenu trener Kokotović ostavio je u svlačionici golmana Crneca, a umjesto njega među stative stao je Branko Glumičić.

Čast Kozare sa dva gola spasio je Enver Ćatić, a poraz od 2:5 pretrpjeli su: Crnec (Glumičić), Subotić, Kovač, Ćatić, Maletić, Zeničanin, Kovačević, Čolić, Ađulović, Čorbegović i Vejzović (Ljubović).

Posljednja dva kola jesenjeg dijela prvenstva Kozara je igrala u Bos. Gradišci i u oba slučaja ostvarila identičan rezultat – pobjede od 1:0.

Prvo je pred samo 200 gledalaca golom Rifata Ađulovića savladano Jedinstvo iz Bihaća, a Kozara je igrala u sastavu Glumičić, Medanhodžić, Subotić, Kovač, Bogdanović, Berić (Ađulović), Kovačević, Ćatić, Čolić (Čatak), Zeničanin i Čorbegović. Kozara se od svoje publike za jesenju sezonu oprostila 26. novembra 1972. godine pobjedom nad Varteksom 1:0.

Gol je postigao Fuad Čorbegović, a tim je izgledao ovako – Glumičić, Medanhodžić, Subotić (Ljubović), Ćatić, Bogdanović, Berić, Kovačević, Ađulović, Čolić, Zeničanin i Čorbegović.

Na kraju jeseni Kozara je zauzela 11 mjesto sa 14 bodova uz 5 pobjeda, 4 remija i 8 poraza. Gol razlika gradiškog drugoligaša bila je 14 datih i 21 primljen gol.

Jesenji prvak postao je Zagreb sa 29 osvojenih bodova, a sljede ga Karlovac sa 25, Maribor i Rijeka po 23, Mura 21, Orijent 20, Varteks i Merkator po 16, Split i Segesta po 15…

Fudbaleri Kozare imali su još jedan oproštaj od domaće publike. U finalu Kupa SFRJ za Bosansku krajinu 3. decembra Kozara je savladala Rudar iz Ljubije rezultatom 3:1.

Već nakon prvog poluvremena Kozara je vodila sa 2:0, a golove su postigli dvostruki strijelac Enver Ćatić (jedan sa penala) i Dževad Zeničanin. Na toj utakmici igrali su: Glumičić, Medanhodžić, Kovač, Ćatić, Subotić, Berić, Timarac (Vejzović), Ađulović (Bogdanović), Čolić, Zeničanin i Čorbegović.

Do kraja godine Kozara je odigrala još jednu prijateljsku utakmicu.

U Banja Luci 7. decembra poražena je od Borca rezultatom 1:3.

 

Crvena Zvezda u bos. Gradišci

 

U ljeto 1972. godine, na novom stadionu Kozare u Bos. Gradišci gostovala je beogradska Crvena zvezda.

Predvođeni trenerom Miljanom Miljanićem ”crveno beli” su došli u dosta jakom sastavu u kome su bili Ratomir Dujković, Milovan Đorić, Vojin Lazarević, Trifun Mihajlović…

Za tu priliku Kozaru su pojačali fudbaleri banjalučkog Borca Husnija Fazlić i Emir Jusić.

Pred prepunim tribinama Kozara je savladala velikog rivala rezultatom 3:2, a strijelci za gradiški tim bili su Enver Ćatić, Husnija Fazlić i Emir Jusić.

Gol Ćatića i danas se prepričava među starijim ljubiteljima fudbala u gradu na Savi. Prije nego što je poslao loptu u mrežu Ćatić je propisno ”izvozao” Ratomira Dujkovića, jednog od tada najboljih jugoslovenskih golmana.