Vrijeme uspjeha
Prvenstvo u Oblasnoj ligi za 1951. godinu počelo je 15. marta, a pored Kozare sačinjavali su je Jedinstvo (Prijedor), Borac (Bos. Dubica), Sloboda (Bos. Novi), Rudar (Ljubija), Jedinstvo (Bihać), Podgrmeč (S. Most), Jedinstvo (Prnjavor), Plamen (Mrkonjić Grad) i Elektrobosna (Jajce). Početak za Kozaru bio je veoma neugodan – poraz u Prijedoru 1:4, potom u Bos. Dubici 0:2…
Kozara je u sljedećem kolu trebala da ugosti Slobodu iz Bos. Novog ali je utakmica odgođena zbog poplavljenog terena.
Usljedio je poraz u Ljubiji, od Rudara 0:1… Prvu radost Kozara je osjetila tek u sedmom kolu kada je do bodova došla pobjedom u Prnjavoru nad Jedinstvom 2:1. Nakon Prnjavora tim se stabilizovao, stekao neophodno samopouzdanje pa su zaredale pobjede – kod kuće Podgrmeč 5:0, u gostima Plamen 4:0 pa ponovo na svom terenu Elektrobosna 4:0… Kozara je preko noći postala krajiški fudbalski hit, do kraja je ostvarila sjajne rezultate i prvenstvo zavrsila na drugoj poziciji. Reorganizacijom takmičenja za 1952. godinu Kozara je dospjela u Ligu Bosanske krajine koja je bila igrana u četiri grupe. U četvrtoj grupi igrali su Kozara, ”Momo Vidović” (Srbac), Jedinstvo (Prnjavor) i Lijevče iz Nove Topole. Provjeravajući svoje snage Kozara je prije početka prvenstva odigrala dvije prijateljske utakmice sa Borcem iz Bos. Dubice. U gostima je poražena sa 3:4 na svom terenu je pobijedila 3:1.
Takmičenje za bodove počelo je 9. marta 1952. godine, a za Kozaru je nadmetanje u četvrtoj grupi bila samo formalnost.
U Srpcu je Kozara pobijedila sa 15:0 (!), Lijevče u Gradišci savladano sa 4:0, a Jedinstvo u Prnjavoru sa 2:1.
Drugi dio prvenstva počeo je već 30. marta 1952. godine, a ekipa ”Momo Vidović” iz Srpca savladana je sa 5:0. U Novoj Topoli bilo je kao i u prvoj utakmici, 4:0 za Kozaru, dok je Jedinstvo poraženo sa 3:0. U šest utakmica Kozara je zabilježila šest pobjeda uz gol razliku 33:1! Strijelci su bili Halid Hasanbegović 11, Asim Hadžialagić 7, Salih Osmić 6, Nihad Ćimić 5, Krešo Fuks, Atko Kasumović, Asim Topić, Ranko Milaković po jedan gol. Tako je Kozara više nego uvjerljivo osvojila prvo mjesto u svojoj grupi dok je u ostalim grupama to za rukom pošlo Borcu iz Banja Luke, Borcu iz Bos. Dubice i Jedinstvu iz Bihaća.
U polufinalnim mečevima sastali su se Kozara i Borac (Bos. Dubica) te Borac (Banja Luka) i Jedinstvo (Bihać). Zbog napuštanja terena u Banja Luci Jedinstvo je diskvalifikovano pa su Banjalučani stigli do finala, a u duelima Kozare i Borca (Bos. Dubica) viđena je prava fudbalska drama. U prvoj utakmici, 15. maja u Bos. Dubici Kozara je golom Slavka Prčića ostvarila pobjedu od 1:0 ali su Dubičani istom mjerom uzvratili u Bos. Gradišci i takođe slavili sa 1:0! Prema propozicijama, morala se igrati i treća utakmica, takozvana majstorica, na neutralnom terenu u Banja Luci. Tog 22. maja, Kozara je nadvisila i sebe i rivala i slavila pobjedu od 3:1 iako je Borac nakon prvih 45. minuta vodio sa 1:0. U nastavku gradiški tim zaigrao je bolje i angažovanije i golom Asima Hadžialagića iz jedanaesterca prvo izjednačio na 1:1 da bi potom preko Nihada Ćimića i Slavka Prčića došao do konačnog trijimfa 3:1. Sljedilo je veliko finale, okršaj sa tada neprikosnovenim banjalučkim Borcem. U prvoj utakmici 25. maja 1952. godine u Banja Luci Borac je pobijedio sa 4:1 (gol za Kozaru postigao je Nihad Ćimić) dok je u drugoj utakmici, u Gradišci Kozara doživjela častan poraz 1:2 (gol Hadžialagića) i tako postala drugoplasirani tim u prvenstvu Bosanske krajine. Kozara je na tom putu uspjeha najčešće igrala u sastavu Petrović, Ljubljanac, Fuks, Topić, Osmić, Atko Kasumović, Prčić, Milaković, Ćimić, H. Hasanbegović, Hadžialagić, a povremeno su u ovaj tim uskakali Mujo Bošnjak i Rešad Pračić. Kozara se od Kupa oprostila već na startu (poraz od banjalučkog Željezničara 0:3), a tog ljeta 1952. godine zbio se u gradu na Savi, veliki istorijski događaj. Zahvaljujući prije svih predsjedniku RSD Kozara Gavri Lončareviću izgrađen je novi stadion sa tribinama koje su mogle da prime oko 800 gledalaca.
Tim povodom u Bos. Gradišci gostovao je zagrebački Dinamo, a utakmica je završena rezultatom 0:0.
Na putu prema republičkoj ligi
Pred početak nove fudbalske sezone 1952/53. došlo je do nove opštejugoslovenske reorganizacije takmičenja pa je među ostalima formirana i Liga Banjalučkog podsaveza koja je brojala samo osam članova – Kozara, Sloboda (Bos. Novi), Borac (Bos. Dubica), Željezničar (Banja Luka), Jedinstvo (Bihać), Borac (Banja Luka), Mladost (Prijedor) i Rudar (Ljubija).
Prvenstvo je počelo dobro po Kozaru. Željezničar je poražen sa ubjedljivih 5:1, ali onda su usljedili porazi – Mladost u Prijedoru 0:2, Rudar u Gradišci 0:2, banjalučki Borac u Gradišci 1:2… Golom Slavka Prčića u Bihaću je osvojen bod (1:1), a Borac iz Bos. Dubice teškom mukom je savladan na domaćem terenu 4:3. Poraz u Bos. Novom od 0:4 u posljednjem kolu prvog dijela zacementirao je Kozaru na posljednjem mjestu Podsavezne jeseni. Samo 5 bodova uz dvije pobjede, jedan remi i četiri poraza uz gol razliku 11:15. Očekujući početak drugog dijela prvenstva fudbaleri Kozare su dosta neredovno trenirali. Na spisku igrača nalazili su se Vaso Petrović, Besim Bubo Hodžić, Rešad Pračić, Asim Dubičanac, Vlado Kovačević, Hazim Teljigović, Krešo Fuks, Drago Stojanović, Atko Kasumović, Asim Kasumović, Hakija Sokol, Teufik Koki Teljigović, Nihad Ćimić, Slavko Prčić, Ranko Milaković, Milan Jovanović, Mehmed Hasanbegović, Halid Hasanbegović, Asim Hadžialagić, Kadir Midžić i Islam Misimović. Drugi dio borbi za bodove počeo je 8. marta 1953. godine, a Kozara je u Banja Luci odigrala 2:2 protiv Željezničara.
Usljedio je remi kod kuće 1:1 protiv Mladosti pa zatim dva vezana poraza u Ljubiji 0:1 i od Borca u Banja Luci 1:3. Golovima Teljigovića rezultatom 2:1 savladano je Jedinstvo a zatim i Borac u Bos. Dubici i to sa visokih 4:1 golovima Hadžialagića (2), Jovanovića i H. Hasanbegovića. Posljednje kolo protiv novske Slobode završeno je rezultatom 0:0.
Pripremajući se za novu takmičarsku sezonu u Podsaveznoj ligi Kozara je odigrala, u ljeto 1953. godine niz prijateljskih utakmica – Slavonac 5:0 i 1:0, Lijevče 5:0, Tekstilac 4:1, Borac (Bos. Šamac) 2:3, ponovo Tekstilac 1:2, Borac (Bos. Šamac) 2:2, Borac (Bos. Dubica) 2:5, Metalac (Sisak) 2:1, Sloboda (Đakovo) 3:6, Jedinstvo (Prnjavor) 9:2, Jedinstvo (Slavonska Požega) 4:2, Borac (Bos. Dubica) 1:1, Jedinstvo (Prnjavor) 0:3…
Kroz ove utakmice i treninge Kozara se sjajno pripremila za takmičenje u Ligi u kojoj su joj rivali Rudar (Ljubija), Borac (Bos. Dubica), Jedinstvo (Bihać), Radnički (Banja Luka), Mladost (Kotor Varoš), Podgrmeč (Sanski Most) i Jedinstvo (Prnjavor). Prvenstvo je za Kozaru počelo 30. avgusta 1953. godine gostovanjem u Ljubiji, a na megdan Rudaru istrčali su Petrović, Pletilić, Fuks, Hadžialagić, Kasumović, Topić, S. Bošnjak, Halilović, Koki Teljigović, H. Hasanbegović i M. Hasanbegović.
Tokom cijele utakmice Kozara je bila bolji tim što je i rezultiralo velikom pobjedom od 2:1 (1:1) a golove su postigli Teljigović i Halilović. U drugom kolu Podsavezne lige Kozara je bila domaćin Podgrmeču iz Sanskog Mosta, a utakmicu je počela u sastavu: Petrović, Pletilić, Fuks, Topić, Osmić, Kasumović, Kovačević, Prčić, Hadžialagić, H. Hasanbegović i M. Hasanbegović.
Stadion je tog 6. septembra bio ispunjen do posljednjeg mjesta jer su svi očekivali pobjedu Kozare ali ono što je viđeno na terenu prevazišlo je očekivanja i najvećih optimista. U jednoj od do tada najljepših igara gradiškog tima rival iz Sanskog Mosta je prosto pregažen rezultatom 7:1 (4:0), a čak četiri gola postigao je Adem Atko Kasumović. Tada se za njega prvi put čulo i od tada će se naći na nišanu jačih i većih klubova (Borac iz Banja Luke, a kasnije i Dinamo iz Zagreba). Atko Kasumović je najzaslužniji i za bod osvojen u Kotor Varošu jer je njegovim golom Kozara odigrala 1:1 protiv Mladosti a u tom trećem kolu igrala je u sastavu: Petrović, Prčić, Fuks, Osmić, Topić, Kovačević, Halilović, Hadžialagić, Kasumović, M. Hasanbegović i H. Hasanbegović. Četvrto kolo Podsavezne lige vodilo je Kozaru na teško gostovanje u Bihać. Gradiškoj ekipi gotovo da niko nije davao ni minimalne šanse protiv, te jeseni sjajnog Jedinstva.
Već je rezultat prvog poluvremena nagovještavao da Kozara neće dobro proći u ovoj utakmici. Na odmor se otišlo vođstvom domaćina od 1:0 a samo zahvaljujući sjajnom golmanu gostujuće ekipe Vasi Petroviću Jedinstvo u tom periodu nije ostvarilo i veći rezultat. A onda u nastavku preokret kakav do tada nije viđen… Asim Hadžialagić u furioznoj igri postiže dva gola, mrežu jednom trese Memić Hasanbegović, a tačku na ovu utakmicu stavio je Atko Kasumović za konačnih Jedinstvo:Kozara 1:4. Dres Kozare na ovoj utakmici nosili su Petrović, Pletilić, Fuks, H. Hasanbegović, Osmić, Topić, Prčić, Hadžialagić, Kasumović, S. Bošnjak i M. Hasanbegović.
U petom kolu 27. septembra 1953. godine, goropadnoj Kozari u goste je stigao Radnički iz Banja Luke (prije i kasnije Željezničar). Pomalo potcijenivši protivnika gradiška ekipa igra dosta ležerno i prvo poluvrijem završava vođstvom od ”samo” 1:0. Ipak, u nastavku ponovo prava Kozara koja golovima Prčića (2), M. Hasanbegovića i Atka Kasumovića i jednim autogolom gostiju dolazi do sigurne pobjede od 5:0. U ovom meču Kozara je igrala u sastavu: Petrović, Fuks, Topić, H. Hasanbegović, Osmić, Kovačević, Prčić, S. Bošnjak, Kasumović, M. Hasanbegović i Hadžialagić.
U šestom kolu Kozara je gostovala u Prnjavoru kod Jedinstva. Utakmicu su započeli Petrović, Fuks, Topić, H. Hasanbegović, Osmić, Kovačević, Prčić, S. Bošnjak, Kasumović, M. Hasanbegović i Hadžialagić. Cijeli tok utakmice je protekao u oštroj, na momente gruboj igri domaćina uz nekorektno navijanje okupljene publike. Ipak, i u uslovima na ivici regularnosti Kozara je prvi dio riješila u svoju korist, vođstvom 2:1. U nastavku, ista slika…
U 82. minutu zbog divljanja publike utakmica je prekinuta, a nakon desetak minuta ipak nastavljena. U tom nastavku Kozara je dala i treći gol za konačnu pobjedu 3:1. Dvostruki strijelac bio je Atko Kasumović, a mrežu je jednom pogodio i Kovačević. U posljednjem jesenjem kolu Kozara je na svom terenu savladala Borac iz Bos. Dubice rezultatom 3:1. Golove su postigli dvostruki strijelac Atko Kasumović i Asim Hadžialagić a tim je izgledao ovako: Petrović, Fuks, Topić, H. Hasanbegović, Osmić, Kovačević, Prčić, S. Bošnjak, Kasumović, M. Hasanbegović i Hadžialagić.
Kozara je na kraju jeseni bila prva sa šest pobjeda i jednim remijem i 13 osvojenih bodova. Drugi Rudar (Ljubija) 12, treći Borac (Bos. Dubica) 8, četvrti Podgrmeč (Sanski Most) 6, peto Jedinstvo (Bihać) 6, šesti Radnički (Banja Luka) 4, sedmo Jedinstvo (Prnjavor) i osma Mladost iz Kotor Varoša sa 3 osvojena boda .
Kako je zbog malog broja klubova jesenji dio prvenstva završio već 15. oktobra Kozara je do kraja godine odigrala još nekoliko prijateljskih utakmica. U Banja Luci Borac je pobijedio sa 3:2, dubički Borac je slavio na svom terenu 4:2, Željezničar iz Požarevca koji je gostovao u Gradišci 29. novembra savladan je sa 8:1, da bi sutradan kombinovani tim Kozare od istog rivala izgubio rezultatom 5:6.
Posljednju prijateljsku utakmicu u 1953. godini Kozara je odigrala u Prnjavoru gdje je savladala Jedinstvo 5:0. Zadovoljni kao nikad do tada fudbaleri Kozare mogli su da odu na zimski predah, sa željom da na proljeće nastave u istom stilu jer izazov titule bio je veliki za sve njih, a pogotovo za navijače. Do početka proljećnjeg dijela prvenstva 4. aprila 1954. godine Kozara je odigrala još dvije prijateljske utakmice na svom terenu u kojima je ostvarila pobjede protiv Prvomajske iz Zagreba 4:2 i banjalučkog Borca 3:2. Na dan utakmice prvog proljećnjeg kola
Podsavezne lige između Kozare i Rudara iz Ljubije u Bos. Gradišci vladala je prava fudbalska groznica. Gotovo dva sata prije početka utakmice tribine su bile dupke pune. Kozara je nastupila u sastavu: Petrović, Pračić, Fuks, Topić, Osmić, H. Hasanbegović, Teljigović, S. Bošnjak, Kasumović, M. Hasanbegović i Hadžialagić.
Bio je to pravi mali rat dvije najkvalitetnije ekipe u Ligi, utakmica koja je mogla da bude presudna u borbi za titulu. Na velikim mukama bili su fudbaleri Kozare pred nadahnutom ekipom iz Ljubije. Ipak zahvaljujući Ademu Atku Kasumoviću koji je sve više stasavao u velikog fudbalskog majstora Kozara je slavila rezultatom 3:2. Strijelac sva tri gola za gradiški sastav bio je Atko Kasumović. U drugom proljećnjem, devetom prvenstvenom kolu Kozara je gostovala u Sanskom Mostu, a utakmicu su započeli: Petrović, Pračić, Fuks, Topić, Osmić, H. Hasanbegović, Teljigović, S. Bošnjak, Kasumović, M. Hasanbegović i Hadžialagić. Na kraju utakmice rezultat je glasio 2:1 za Podgrmeč ali se Kozara žalila zbog skandaloznog suđenja. Takmičarska komisija je ovu žalbu usvojila pa su bodovi tako ”za zelenim stolom” pripali ekipi iz grada na Savi. U desetom kolu Kozara je bila domaćin Mladosti iz Kotor Varoša, a pitanje pobjednika ni jednog trenutka nije bilo nepoznanica.
Kozara je slavila 5:3 (3:1), a golove su postigli Teljigović (2), Hadžialagić (2-jedan iz penala) i Atko Kasumović. Na toj utakmici igrali su: Petrović, Pračić, Topić, H. Hasanbegović, Pletilić, Kovačević, Teljigović, S. Bošnjak, Kasumović, Prčić i Hadžialagić. Kozara je i u sljedećem, jedanaestom kolu bila domaćin, ovog puta Jedinstvu iz Bihaća. Tog 25. aprila gradiški tim na teren je istrčao u sljedećem sastavu: Petrović, Pračić, Fuks, H. Hasanbegović, Pletilić, Kovačević, Teljigović, Prčić, Kasumović, Hadžialagić, M. Hasanbegović. Pitanje pobjednika bilo je riješeno već u prvom poluvremenu jer je Kozara golovima dvostrukog strijelca Atka Kasumovića i Teljigovića na odmor otišla sa prednošću od 3:1. U nastavku, domaćin se povukao u odbranu što Jedinstvo koristi i smanjuje na 3:2 ali gosti iz Bihaća nisu imali snage za konačan preokret. U 12-om kolu Kozara je putovala u Banja Luku u goste Radničkom. Nakon tvrde igre u prvom poluvremenu (1:1 – gol Osmića) ekipa iz grada na Savi se razigrala, postigla još dva gola (Osmić i Prčić) i slavila pobjedu 3:1. Trijumf u Banja Luci ostvarili su: Petrović, Pletilić, Fuks, Hadžialagić, Osmić, Kovačević, Teljigović, Prčić, Kasumović, H. Hasanbegović i M. Hasanbegović.
Broj 13 pokazao se nesrećnim za Kozaru jer je upravo u 13. kolu doživjela svoj prvi prvenstveni poraz. Dogodilo se to 16. maja u Bos. Dubici, a rezultat je bio 4:3 za Borac. Nakon velike drame (poluvrijeme 2:2) fudbaleri iz Gradiške kući su se morali vratiti pognute glave. Golove za poraženi tim dali su: Atko Kasumović, M. Hasanbegović i Hadžialagić iz penala, a nastupili su: Petrović, Prčić, Fuks, Hadžialagić, Osmić, Kovačević, Teljigović, Prčić, Kasumović, H. Hasanbegović i M. Hasanbegović. Proslavu titule i plasman u Republičku ligu BiH Kozara je svojim navijačima priredila u posljednjem 14. kolu, 23. maja kada je u Bos. Gradišci gostovalo Jedinstvo iz Prnjavora. U pravoj fudbalskoj egzibiciji Kozara je slavila 7:2 (4:1), a čak 4 gola ponovo je postigao fantastični Atko Kasumović. Po jedan put u strijelce su se upisali M. Hasanbegović, Teljigović i H. Hasanbegović. Na posljednjoj prvenstvenoj utakmici za Kozaru su igrali: Petrović, Pletilić, Fuks, H. Hasanbegović, Osmić, Kovačević, Prčić, Teljigović, Kasumović, Hadžialagić i M. Hasanbegović.