Prvi put u borbi za bodove

U ligi Banjalučkog okruga takmičilo se osam klubova: Željezničar, Crvena zvijezda i Kazaz iz Banja Luke, Sloboda (Bos. Novi), Podgrmeč (S. Most), Jedinstvo (Prijedor), Borac (Bos. Dubica) i Kozara.

Nažalost podaci o ovom takmičenju su veoma šturi, a ono što smo uspjeli da prikupimo jeste da je Kozara zauzela treće mjesto sa 14 osvojenih bodova uz 4 pobjede, 6 remija, 4 poraza uz gol razliku 31:16. Prvo mjesto pripalo je Borcu iz Bos. Dubice koji je osvojio 26 bodova iz 14 kola dok je na drugoj poziciji završilo Jedinstvo iz Prijedora sa 21 bodom. Zatim slijede četvrti Podgrmeč, peta Sloboda, šesti Kazaz, sedma Crvena zvijezda i osmi Željezničar. U ovoj Ligi boje Kozare branili su: Vaso Petrović, Pero Radić, Joško Olah, Anton Senta, Mujo Bošnjak, Krešo Fuks, Smail Hasanbegović, Hakija Sokol, Muhamed Hasanbegović, Asim Hadžialagić i Muharem Hasanbegović.

U toku ljeta Kozara je odigrala nekoliko prijateljskih utakmica. U Bos. Gradišci 6. jula savladan je Borac iz Bos. Dubice 2:0, ”1. maj” iz Bos. Broda golom Hadžialagića 1:0, a Kozara je poražena u Bos. Dubici 1:3. Subotički Spartak, tadašnji prvoligaš, gostovao je u Bos. Gradišci i pobijedio Kozaru 5:2 iako je u timu Kozare igralo nekoliko fudbalera iz Banja Luke koji su pojačali domaćina.

Krajem ljeta 1947. godine počelo je i prvo takmičenje za Kup na teritoriji Jugoslavije. Josip Broz Tito namijenio je pobjedniku ovog takmičenja veliki srebrni pehar. Prvo kolo na području Bosanske krajine odigrano je 18. avgusta. Kozara se već na startu oprostila od Kupa pošto je na svom terenu izgubila od Borca iz Bos. Dubice rezultatom 0:2.

U ljeto 1947. godine došlo je do prve poslijeratne reorganizacije fudbalskog takmičenja. Na teritoriji Bosne i Hercegovine svi klubovi su bili podijeljeni u 12 grupa. Na području Bosanske krajine postojale su tri grupe. Desetu grupu sačinjavali su Borac (Banja Luka), Kazaz (Banja Luka), Jedinstvo (Prnjavor), Crvena zvijezda (Banja Luka), Željezničar (Banja Luka) i Kozara. Takmičenje za bodove počelo je 7. septembra, a Kozara je golom Smaila Hasanbegovića slavila protiv Jedinstva sa 1:0. Bio je to uvod u sjajnu seriju gradiškog tima sve do kraja prvog dijela takmičenja u grupi Deset. Crvena zvijezda 3:0, Kazaz 9:1, Željezničar 2:1, a veliki favorit Borac iz Banja Luke poražen je sa 3:1.

Na taj način Kozara je završila na prvoj poziciji prvog dijela takmičenja u grupi Deset sa 5 pobjeda iz 5 utakmica uz gol razliku 18:3, sa 10 osvojenih bodova. Za Dan republike, 29. novembra Kozara je na svom terenu odigrala prijateljsku utakmicu protiv Udarnika iz Nove Gradiške i slavila sa 2:0, a već sutradan, u revanšu u Novoj Gradišci ostvarila i novu pobjedu od 3:2. Bila je to i posljednja utakmica Kozare u 1947. godini.

Kobna 1948. godina

Igrači Kozare su u proljećni dio prvenstva krenuli superiorno ostvarivši 10. marta 1948. godine visoku pobjedu od 5:0 protiv Kazaza u Banja Luci. Golove su postigli Hadžialagić (2), Bošnjak (2) i Milaković. Kozara je igrala u sastavu Teljigović, Ibrahim Sokol, M. Hasanbegović, Olah, Petrović, Fuks, Hakija Sokol, Hadžialagić, Milaković, Bošnjak i Prčić.

Sedam dana kasnije ekipa iz grada na Savi u istom sastavu ponovo gostuje u Banja Luci gdje u zanimljivoj igri protiv Željezničara utakmicu završava neriješenim rezultatom 0:0. Dobri rezultati Kozare protiv Jedinstva i Crvene zvijezde ali sa druge strane i pobjednička serija banjalučkog Borca doveli su do toga da prvaka grupe Deset odluči posljednje kolo i susret ova dva rivala na stadionu u Banja Luci. Borac je iskoristio prednost domaćeg terena i slab dan Kozare, te je pobijedio sa 5:0 i plasirao se, nakon kvalifikacija u Republičku ligu.

U Kupu Kozara je 30. juna savladala Jedinstvo iz Prnjavora rezultatom 4:0. U drugoj rundi u Bos. Gradišci gostovao je banjalučki Borac. U 25-om minutu golom Stipića sa bijele tačke Borac je poveo 1:0. Već u idućem minutu sviran je penal za Kozaru koji Hakija Sokol nije iskoristio. Ipak u 90-om minutu Hadžialagić pravom bombom sa 16 metara pogađa za 1:1. Igrali su se produžeci, a Borac je ostvario trijumf golom Švrake iz slobodnog udarca.

U okviru Sreskog sleta u Bos. Gradišci Kozara je odigrala prijateljsku utakmicu sa FD Nova Topola i pobijedila sa 4:2.

Nove obaveze očekivale su Kozaru koja je bila prilično desetkovana. Na odsluženje vojnog roka otišli su Krešo Fuks, Vaso Petrović i Hakija Sokol. Ipak u Bos. Gradišci vladalo je uvjerenje da će Kozara u prvenstvu 1948/49 ostvariti ono što nije u prethodnom ciklusu kada joj je prvo mjesto izmaklo tek u posljednjem kolu.

Prvenstvo Bosanske krajine ponovo je trebalo da se održi po grupama. U grupu sa Kozarom svrstani su Kazaz i Željezničar iz Banja Luke, Jedinstvo iz Prnjavora i Mladost iz Kotor Varoša.

Po mišljenju stručnjaka najveći favorit u ovoj grupi bili su Kozara i Željezničar. Tako je Kozara tih septembarskih dana 1948. godine figurirala kao najveći kandidat za prvaka grupe. Fudbalere Kozare u nedjelju 19. septembra 1948. godine očekivalo je gostovanje u Kotor Varošu. Svi u klubu bili su duboko uvjereni da će, iako u gostima, uspjeti da ostvare dobar rezultat.

Međutim dogodilo se ono što niko nije mogao da nasluti ni u najcrnjem snu. Dogodila se tragedija! Na put za Kotor Varoš trebalo se ići kamionom Edvarda Ede Janote koji je bio vlasnik i gradskog ringišpila.

Edo je pokušao da ubijedi svoje prijatelje iz Kozare, da dotrajali kamion nije tehnički spreman za put do Banja Luke pa potom do Kotor Varoša, ali uzalud…

Na kraju je dogovoreno da se krene na put. Nabavljeno je i bure benzina, a pored fudbalera i rukovodioca na karoseriju kamiona ukrcala se i grupa navijača pa je tu bilo i preko 30 ljudi. Do Maglajana je tih godina bio makadam, a od Maglajana do Banja Luke asfalt. Putovanje do Banja Luke je prošlo bez ikakvih teškoća a kod tvrđave Kastel napravljen je mali predah. A onda se krenulo dalje… U blizini Čelinca dogodila se tragedija. U dvostrukoj krivini vozač Edo Janota uspio je da savlada prvu ali ne i drugu krivinu. Kamion je sletio sa puta…

U tom trenutku otpali su zadnji točkovi na kamionu što je usporilo klizanje pa se nesrećno vozilo zaustavilo. Ljudi koji su poispadali sa kamiona ležali su svuda okolo. Čulo se dozivanje i zapomaganje. Prilikom ispadanja fudbaler Kozare Muharem Hasanbegović Linija udario je glavom u panj, slomio kičmu na dva mjesta i spasa nije bilo …

Navijač Kozare Mehmed Teljigović teško je povrijeđen i preminuće nekoliko dana kasnije. Teško je stradao i mladi fudbaler Asim Hadžialagić kome je u banjalučkoj bolnici morao biti odstranjen jedan bubreg. Trener Vojo Došenović zadobio je nekoliko preloma, a lakše su povrijeđeni Rizah Hadžibahtić, Slavko Prčić, Esad Torić, Mujo Bošnjak. Za fudbalere Kozare takmičarska sezona je tog 19. septembra 1948. godine bila završena…

Novi početak

 Trebalo je dosta vremena da se nakon tragedije Kozara stabilizuje, da duboke rane budu koliko – toliko zaliječene. Za neku ozbiljniju igru tokom 1949. godine nije bilo ni želje ni žara pa su i rezultati ostali gotovo nezapaženi. Nakon završetka proljećnjeg dijela prvenstva na redu su, krajem jula 1949. godine bila kvalifikaciona takmičenja prvaka grupa za ulazak u Republičku ligu među kojima nije bilo Kozare koja u Kupu u prvom kolu kao gost eliminiše Lijevče iz Nove Topole 4:0, a potom i Mladost iz Kotor Varoša na svom terenu visokim rezultatom 10:2. Na žalost, po gradišku ekipu u sljedećoj rundi Borac iz Banja Luke je bio nepremostiva prepreka Oblasna liga okupila je 1950. godine osam klubova a prvenstveno je održano po sisemu proljeće – jesen. Pored Kozare u ovoj Ligi učestvovali su banjalučki Željezničar, Elektrobosna iz Jajca, Jedinstvo iz Bihaća, Sloboda iz Bos. Novog, Podgrmeč iz Sanskog Mosta, Radnik iz Prijedora i Borac iz Drvara. Tek tada se moglo govoriti da je Kozara konačno stala na noge i da je fudbal ponovo bio tema dana u gradu na Savi. Klub je organizaciono počeo mnogo bolje da radi, a to se odmah odrazilo i na rezultate tima koji se oporavio od onog teškog šoka 1948. godine.

U sedam mečeva proljećnog dijela prvenstva Oblasne lige Kozara je zabilježila pet pobjeda, jednu utakmicu je odigrala neriješeno i jednu izgubila. Pri tome osvojeno je 13 bodova, tri više od banjalučkog Željezničara, uz gol razliku 26:25. Činilo se da će Kozara sačuvati prednost ali je u drugom dijelu posustala i primat prepustila najbližem konkurentu Željezničaru koji se plasirao u Republičku ligu.

Ni u Kupu Kozara nije imala sreće. Ekipa banjalučkog garnizona ”Tenkist” savladala je ekipu iz grada na Savi sa visokih 6:1 u utakmici koja je odigrana 10. septembra 1950. godine.