Ponovo u zonskoj ligi
Dobar dio ljeta 1968. godine igrači Kozare su poklonili fudbalu jer su znali da ih u Banjalučkoj zonskoj ligi očekuju velika, opasna iskušenja, pa su nastojali da se što bolje pripreme. Radilo se istrajno i marljivo. Mirko Bazić je polako zavodio čeličnu disciplinu a u tome je imao veliku podršku probuđenog rukovodstva. Rivali Kozari bili su: Željezničar iz Banja Luke, Prijedor, Sloboda iz Mrkonjić Grada, Sloboda iz Bos. Novog, Sloga iz Gornjih Podgradaca, Borac iz Drvara, Šator iz Glamoča, Podgrmeč iz Sanskog Mosta, Bratstvo iz Bos. Krupe, Borac iz Bos. Dubice i Elektrobosna iz Jajca.Start prvenstva za Kozaru je bio odličan. Golovima Muje Čauševića (2) i Osmana Medanhodžića rezultatom 3:0 poraženo je Bratstvo iz Bos. Krupe.
U drugom kolu Kozara je u Bos. Novom odigrala 0:0 protiv Slobode. Ovaj remi kao da je uspavao fudbalere Kozare što u trećem kolu koristi banjalučki Željezničar i neočekivano (0:1), odnosi cijeli plijen iz Gradiške. Slijedila je slaba fudbalska predstava u Jajcu ali je Kozara uspijela doći do boda odigravši 0:0 protiv Elektrobosne. Golovima Muje Čauševića (2), Stojana Timarca i Mehmeda Bašića Kozara je u narednoj rundi rezultatom 4:0 savladala Slobodu iz Mrkonjić Grada.
U uzbudljivoj fudbalskoj predstavi u Bos. Dubici Kozara je odigrala 3:3 protiv domaćeg Borca a golove su postigli Mujo Čaušević, Višeslav Berić i trener – igrač Mirko Bazić. Dvadesetog oktobra 1968. godine na Gradskom stadionu u Bos. Gradišci gostovao je lider na tabeli Borac iz Drvara. Favorizovani gosti su poveli preko Bokana ali je bod Kozari spasio Višeslav Berić golom u 79. minutu za konačnih 1:1. U osmom kolu Kozara je gostovala u Prijedoru gdje je golom Murića u 44. minutu, poražena 1:0.
U devetom kolu na Gradskom stadionu gostovao je Podgrmeč iz Sanskog Mosta. U sjajnoj fudbalskoj predstavi Kozara je povela u 18. minutu golom Muharema Čauševića 1:0 da bi u 33. minutu Mujo Čaušević postigao i drugi gol. Vođstvom Kozare 2:0 otišlo se na odmor a početkom drugog dijela gosti iz Sanskog Mosta golom Mutića vratili su rezultatsku neizvjesnost. Ipak, sve dileme otklonio je Mujo Čaušević svojim drugim golom za konačnih 3:1. Deseto kolo donijelo je gradiškoj ekipi poraz u Glamoču od Šatora 2:3, a oba gola za Kozaru postigao je Muharem Čaušević.
Jesenja sezona završena je 17. novembra derbijem prvih komšija Kozare i Sloge iz Gornjih Podgradaca. Kozara je iskoristila prednost domaćeg terena i krenula u silovite napade ali se na odmor otišlo netaknutih mreža jer je golman Sloge, Šalić fantastično branio. Ipak, u nastavku, na dvije asistencije sjajnog Stojana Timarca, Mujo Čaušević postiže dva gola za pobjedu Kozare 2:0.
Na kraju jeseni poredak na tabeli je bio sljedeći: Prijedor 17 bodova, Borac (Drvar) 15, Podgrmeč, Sloboda (Bos. Novi), Kozara i Borac (Bos. Dubica) po 12, Šator 11, Sloboda (Mrkonjić Grad) i Željezničar po 10, Elektrobosna 8, Bratstvo i Sloga po 7 osvojenih bodova.
Kozara je ostvarila 4 pobjede, 4 remija i 3 poraza uz 18 postignutih golova i 10 primljenih.
Ovih 18 golova za Kozaru tokom jeseni postigli su: Mujo Čaušević 9, Muharem Kire Čaušević 3, Berić 2, O. Medanhodžić, Timarac, Bašić i Bazić po jedan. S obzirom na to da je Kozara podmlađivala tim, plasmanom na kraju prvog dijela svi su bili zadovoljni.
Tokom zime 1969. godine Mirko Bazić je pripremao sljedeće fudbalere: Medanhodžića, Dogana, Bahića, Kovača, Muju i Kiru Čauševića, Salihbašića, Timarca, Mehmeda i Avdu Bašića, Adema i Osmana Ramića, Pilipovića, Posavca, Veladžića, Šobota, Smajlovića, Ahmetagića, Sokola, Berića, Ćatića, Hadžića i Tufekovića.
Na startu fudbalskog proljeća Bratstvo je u Bos. Krupi savladalo Kozaru sa 3:0. Bio je to nagovještaj jedne loše serije: Kozara : Sloboda (Bos. Novi) 1:2, Željezničar : Kozara 1:1, Kozara : Elektrobosna 2:2…
Kozaru je sunce ogrijalo tek 11. maja u 17 kolu (16. kolo je zbog turnira zonskih selekcija odigrano tek 22. juna). Pomenutog, 11. maja Kozara je na svom terenu savladala Borac iz Bos. Dubice rezultatom 4:2. Trostruki strijelac bio je Enver Ćatić, a jedan gol postigao je Boro Pilipović.
Pilipović je na toj utakmici postigao i jedan autogol. A onda je počelo stradanje Kozare… U Drvaru Borac je pregazio neprepoznatljivu gradišku ekipu sa visokih 7:1. U idućem kolu Prijedor je slavio sa 1:0 u Bos. Gradišci i to golom postignutim u 84. minutu iz ofsajda!
Potom je i Podgrmeč u Sanskom Mostu lako sa 2:0, savladao uzdrmanu Kozaru. Ipak, trener Bazić uspio je da poput Feniksa iz pepela podigne svoju ekipu i 8. juna 1969. godine, golovima Radonjića, Bašića i Pilipovića Kozara je u Bos. Gradišci savladala Šator rezultatom 3:1. U zvanično posljednjem, 22. kolu (još preostalo da se odigra 16, odgođeno kolo) Kozara je u Gornjim Podgradcima pregazila Slogu 6:2. Strijelci su bili: Pilipović (2), Bašić, Čaušević, Bazić i Ćatić.
U pomenutom odgođenom 16. kolu Kozara je savladala Slobodu iz Mrkonjić Grada rezultatom 1:0, a strijelac je bio trener – igrač Mirko Bazić.
Sa 22 boda Kozara je zauzela šesto mjesto, a iz lige nije niko ispao jer je došlo do njenog proširenja.
Lista Kozarinih strijelaca na kraju je izgledala ovako: Mujo Čaušević 12, Pilipović i Ćatić po 5, Bašić 4, Kire Čaušević i Bazić po 3, Berić 2, O. Medanhodžić, Timarac i Radonjić po jedan gol.
Tokom ove sezone za Kozaru su igrali Ahmet Medanhodžić, Osman Medanhodžić, Hamdija Dogan, Ibrahim Kovač, Zvonko Posavac, Emir Sokol, Hasko Torić, Mehmed Teljigović, Enver Ćatić, Višeslav Berić, Đorđo Radonjić, Nebojša Šobot, Mujo Čaušević, Muharem Kire Čaušević, Stojan Timarac, Mehmed Bašić, Avdo Bašić, Hamdija Bahić, Safet Selihbašić, Adem Ramić, Osman Ramić, Boro Pilipović, Veladžić, Smajlović, Ahmetagić, Emir Hadžić, Smail Tufeković i trener – igrač Mirko Bazić.
U takmičenju za Kup stara priča. Kozara je eliminisala Slogu iz Srpca (4:1) i Slogu iz Gornjih Podgradaca (3:1) ali drugi tim banjalučkog Borca bio je nepremostiva prepreka…
Banjalučka zonska liga 1969/70.
I u sezoni 1969/70. u Banjalučkoj zonskoj ligi Kozara je zauzela šesto mjesto, ali je ostao utisak da se mogao ostvariti i bolji rezultat. U prvom kolu jesenjeg dijela Kozara je sa bihaćkim Jedinstvom igrala 3:3. Prvo gostovanje te sezone za Kozaru nije bilo uspješno. Doživljen je težak poraz u Drvaru od Borca 1:4.
Treće kolo donijelo je novo razočarenje navijačima Kozare jer su njihovi ljubimci na svom terenu izgubili od banjalučkog Željezničara 2:3.
Potom poraz i u Glamoču, od Šatora rezultatom 1:3…
Tek u petom kolu Kozara je ostvarila prvu pobjedu. U Bos. Gradišci je savladan Prijedor sa 2:0.
Taj uspjeh bio je prekretnica jer su od tada pobjede bile češće od poraza. Bratstvo iz Bos. Krupe savladano je sa 5:1. Kozara je potom doživjela tijesan poraz u Bos. Dubici od Borca rezultatom 1:2. Podgrmeč je položio oružje u Bos. Gradišci, 2:0, pa novi poraz u Mrkonjić Gradu od Slobode 0:3. U preostala četiri kola Kozara je osvojila svih osam bodova. Sloboda iz Bos. Novog poražena je u Gradišci sa 2:0, Sloga u Gornjim Podgradcima 4:3, Ljubić u Prnjavoru 2:1 i Elektrobosna na domaćem terenu, 3:2.
Kozara je jesen završila na četvrtom mjestu sa 15 bodova, 9 manje od lidera, bihaćkog Jedinstva.
U nastavku prvenstva, Kozara je iznenadila Jedinstvo u Bihaću pobjedom od 2:1, a potom istim rezultatom i Željezničar u Banja Luci. Ali onda je došao neočekivan poraz od Šatora u Bos. Gradišci 2:3. Zbog obilnih padavina u proljeće 1970. godine Bos. Gradišku su često zahvatale poplave. Zbog toga je Kozara morala da se seli u obližnja mjesta pa je kao domaćin igrala u Gornjim Podgradcima i Staroj Gradišci. To je glavni razlog što je na kraju prvenstva zauzeto tek šesto mjesto. Kozara je osvojila 25 bodova uz gol razliku 44:51.
U listu strijelaca upisivali su se: Radonjić i Ćatić po 8 puta, Vujić 7, Berić i Teljigović po 5, Timarac 4, Bašić i Ćehajić po 2, Sokol i Torić po jedan put.
Te sezone iskustvo je stekla jedna mlada plejada gradiških fudbalera na čelu sa Stojanom Timarcem i Enverom Ćatićem koji će u nadolazećem periodu donijeti slavu gradiškom fudbalu.
U ovoj sezoni dres Kozare najčešće su nosili Dogan, Posavac, Kovač, Medanhodžić, Berić, Bašić, Vujić, Ćatić, Teljigović, Timarac, Pilipović, Kasumović, Desančić, Sokol, Hadžić, Ahmetović, Milivojac, Radonjić, Ćehajić, Torić, Čaušević, Tabaković i Šobot