Kvalifikacije

Da bi se dobio apsolutni šampion Međupodsavezne lige trebalo je da se odigraju dvije kvalifikacione utakmice između pobjednika prve i druge grupe, Kozare i Jedinstva iz Bihaća. Prva utakmica trebala je da se odigra u Bos. Gradišci 30. maja 1965. godine. Zanimanje za ovaj okršaj bilo je veliko pa se na stadionu okupilo preko 2000 ljubitelja fudbala. Sudija utakmice bio je Enver Mujić iz Banja Luke, a trener Kozare Hakija Sokol opredijelio se za ovaj tim: Šalić, H. Teljigović, M. Bašić, Ramić, Šabić, Hamidović, Radić, Mujo Čaušević, Toti Kasumović, Džaferović i Eškić.

Od prvog sudijskog zvižduka Kozara je krenula silovito prema golu gostiju i već u prvom minutu zatresla se mreža Jedinstva. Poslije jedne dobre akcije Džaferovića, stvorila se gužva u 16-ercu tima iz Bihaća, tu se najbolje snašao Nedžad Eškić i iz blizine poslao loptu u mrežu – 1:0! Na tribinama je zavladalo rijetko viđeno slavlje koje se još nije bilo ni stišalo, a samo 12 minuta kasnije uslijedila je nova erupcija oduševljenja! Lopta je došla do Predraga Radića koji ne časeći ni časa oštro šutira sa preko 20 metara. Lopta je poput topovskog đuleta uletjela u mrežu – Kozara već nakon 17 minuta vodi sa 2:0! Oduševljenju na tribinama nema kraja i svi su počeli da se pitaju koliko će golova njihovi ljubimci još da postignu – pet, šest, deset?! Do kraja poluvremena Kozara je imala još nekoliko dobrih prilika ali mreža rivala više se nije tresla.

U nastavku, ritam igre je opao, pa se do kraja utakmice gotovo ništa značajno nije ni dešavalo. Kozara je sačuvala prednost od 2:0, ali da li će ona biti dovoljna za revanš? Svi su vjerovali da hoće… Fudbalere Kozare, pod vođstvom Šukrije Numanovića, autobus je iz Bos. Gradiške 5. juna u 12 časova poveo za Bihać, preko Zagreba i Plitvičkih jezera. Ekipa je prenoćila u Bos. Krupi. Optimizam je rastao, odlučnost takođe, a trener Hakija Sokol odredio je ovaj tim: Šalić, H. Teljigović, M. Bašić, Ramić, Šabić, Hamidović, Radić, . Čaušević, Džaferović, Eškić i T. Kasumović. Isti onaj koji je stvorio prednost od 2:0 u Gradišci. Okršaj u Bihaću privukao je na stadion Jedinstva preko 3000 gledalaca. Sudio je Banjalučanin Ivica Bastijančić. Utakmica nije mogla gore da počne po Kozaru… U želji da vrati loptu golmanu Šaliću bek Hakija Teljigović je pogodio vlastitu mrežu pa je Jedinstvo ni krivo ni dužno povelo sa 1:0!

To je na igrače Kozare djelovalo kao hladan tuš pa su zaigrali još konfuznije i neorganizovanije. Ipak, do kraja poluvremena golova nije više bilo. U nastavku, Jedinstvo je potpuno preuzelo inicijativu i golovima Smajilagića i Uremovića došlo do potrebne pobjede od 3:0 i naslova apsolutnog šampiona Međupodsavezne lige što je timu iz Bihaća omogućilo učešće u kvalifikacijama za Zonsku ligu…

Međupodsavezna liga 1965/66.

Eksperiment sa podjelom Međupodsavezne lige na dvije grupe nije donio očekivane rezultate pa je ponovo formirana jedinstvena banjalučka Međupodsavezna liga u kojoj su u sezoni 1965/66 pored Kozare učestvovali Željezničar, Naprijed, BSK iz Banja Luke, OFK Prijedor, Borac iz Drvara, Elektrobosna iz Jajca, Podgrmeč iz Sanskog Mosta, Sloboda iz Bos. Novog, Borac iz Bos. Dubice, Željezničar iz Bihaća, Sloga iz Gornjih Podgradaca, Krajina iz Cazina i Sloga iz Gornjeg Vakufa.

Ekipa iz Gornjeg Vakufa je odustala nakon nekoliko kola pa su svi njeni rezultati bili izbrisani, a liga je imala 13. klubova. Kada je Kup u pitanju, za Kozaru niišta novo. Poslije eliminacije Sloge iz Gornjih Podgradaca (6:4), gradiškog Radnika (5:1) i prijedorskog Radničkog (3:0, službeni rezultat), Kozara je trebala da otputuje u Jajce na megdan Elektrobosni, ali nije bilo prevoznog sredstva pa je tako na neslavan način završila takmičenje u Kupu za tu sezonu. Prvenstvo je počelo 29. avgusta 1965. godine, a Kozari je u goste došao novoformirani klub OFK Prijedor.

Teže od očekivanog Kozara je golovima Tufekovića porazila rivala 2:1, a na toj utakmici prvi put za bodove u dresu Kozare pojavio se Višeslav Berić. Ekipa je izgledala ovako: Šalić, Berić, Bašić, M. Bahić, Šabić, Ramić, Tufeković, Radić, Čaušević, Bašić A. i Eškić.

U drugom kolu Kozara je gostovala u Banja Luci gdje je doživjela poraz od Željezničara 0:2. U trećem kolu u Bos. Gradišci Kozara je odigrala 0:0 sa Slobodom iz Bos. Novog, ekipom koja je u tom trenutku važila za favorita. U narednoj rundi sa podmlađenim timom, kojeg je uspješno predvodio strijelac dva gola, veteran Asim Hadžialagić Kozara je u Bos. Dubici uzela bod Borcu odigravši 2:2. Istim rezultatom, 2:2, završena je utakmica u Gradišci sedam dana kasnije protiv Podgrmeča. Golove za Kozaru postigli su: Šere Šabić i Asim Hadžialagić. Tek u šestom kolu Kozara je napravila nešto što joj je davalo za pravo da bude zadovoljna – u gostima je poražen BSK rezultatom 1:0, golom Muhameda Miljkovića, a najbolji pojedinac utakmice bio je golman Kozare Viktor Šalić koji je zaustavio čitav niz opasnih udaraca pa čak i šut Z. Smajlagića sa bijele tačke!

Novu pobjedu Kozara je ostvarila već u narednoj rundi protiv Krajine iz Cazina. Na domaćem terenu Kozara je golovima dvostrukog strijelca Miljkovića, Čauševića i M. Bašića slavila sa 4:2. Kao četvrti tim na tabeli Kozara je u okviru osmog kola otputovala u Banja Luku uvjerena da protiv Naprijeda može ostvariti dobar rezultat, kad ono, nevjerovatna katastrofa – 0:9!? Kozari je glave došao razigrani vođa navale Naprijeda, Bećirbašić koji je postigao čak 6 golova! Što je najinteresantnije Bećirbašić je u roku od samo sedam minuta ravno pet puta zatresao mrežu – u 80, 84, 85, 86 i 87 minutu. Treba naglasiti da je Kozara na toj utakmici od 41 minute ostala bez isključenog Čauševića. Kozara se koliko toliko povratila od šoka pobjedom u 9 kolu na domaćem terenu 1:0 protiv Željezničara iz Bihaća. Jedini gol postigao je Muhamed Miljković.

Deseto kolo donijelo je Kozari novi gostujući poraz. Elektrobosna je u Jajcu savladala ekipu iz grada na Savi rezultatom 2:0. Golom Bore Pilipovića, još u prvom poluvremenu, u lokalnom derbiju, Kozara je kao domaćin savladala Slogu iz Gornjih Podgradaca rezultatom 1:0. Posljednje jesenje kolo donijelo je novo razočarenje Kozari. Borac iz Drvara porazio je domaćina u Bos. Gradišci, 2:1. Gol za Kozaru postigao je Rizo Smajlović. Na kraju jeseni pogled na tabelu izgledao je ovako: Željezničar (Banja Luka) 20 bodova, Elektrobosna 18, OFK Prijedor i Borac (Drvar) po 16, Podgrmeč i Kozara po 13, BSK i Sloboda po 12, Borac (Bos. Dubica) 10, Naprijed 9, Krajina 8, Željezničar (Bihać) 7 i Sloga (Gornji Podgradci) osvojena 2 boda. Osvajanjem šestog mjesta na kraju prvog dijela prvenstva niko u Kozari nije bio zadovoljan a najmanje navijači. Traženi su razlozi zbog čega je došlo do ovakvog stanja. U protekloj takmičarskoj sezoni klub je ostao gotovo bez dinara, jer od SOFK-e nije dobio ništa. Na utakmice u druga mjesta odlazilo se sa suvom hranom i na lični teret igrača i članova Kozare. Ekipa je u mnogome podmlađena…

Proljećni dio prvenstva startovao je 27. marta 1966. godine, a Kozara je u gostima sa OFK Prijedorom odigrala 0:0. Na toj utakmici igrali su: Šalić, M. Čaušević, Kovač, Kire Čaušević, Bahić, Tufeković (Bašić), Šabić, Smajlović, Radić, Torić i Pilipović.

U narednom, 14 kolu, novi šok za Kozaru! Banjalučki Željezničar je pobjedom 2:1 odnio cijeli plijen iz Bos. Gradiške. Jedini gol za domaćina postigao je Smajlović. Petnaesto kolo i novi poraz – 0:1 u Bos. Novom protiv Slobode. Dolazak Borca iz Bos. Dubice, u okviru 16. kola bio je prilika da se od aktivnog igranja oprosti Asim Hadžialagić, legenda Kozare jedan od najboljih igrača u istoriji ovog kluba. Utakmica je završena 1:1, a Kozara je povela još u prvom poluvremenu golom Hakije Džaferovića. Slijedio je poraz u Sanskom Mostu od Podgrmeča 1:4 (gol Radića), pa remi u Bos. Gradišci, 0:0 protiv BSK-a. U 19. kolu Kozara je poražena od Krajine u Cazinu 0:2, i alarm za uzbunu bio je upaljen – Kozara vrtoglavo kreće ka ambisu!

Ali, kada se tome malo ko nadao Kozara kreće sa pobjedama. Dužnik iz prvog dijela banjalučki Naprijed pregažen je sa visokih 5:1, golom Smajlovića sa bijele tačke Kozara je porazila Željezničar u Bihaću 1:0, a potom i Slogu u Gornjim Podgradcima rezultatom 3:1 uz briljantnu partiju Šere Šabića, strijelca sva tri gola na toj utakmici. Kale Ramić postigao je jedini, pobjedonosni gol na utakmici protiv Elektrobosne u Bos. Gradišci (1:0) pa poraz u posljednjem kolu u Drvaru od čak 3:6 za malo nije imao teže posljedice.

U 24. utakmice Kozara je zabilježila 9 pobjeda. 6 utakmica je odigrala neriješeno, a 9 puta je doživjela poraz. Sa 23 boda (jedan joj je oduzet kao kazna!) zauzela je teškom mukom deseto mjesto ispred Željezničara iz Bihaća, Sloge iz Gornjih Podgradaca i Krajine iz Cazina i na mala vrata nekako ipak stigla do banjalučke Zonske lige koja je trebala da startuje krajem avgusta, nakon još jedne, ko zna koje, reorganizacije fudbalskog takmičenja. Što se tiče Kupa, Kozara je ponovo očajno startovala.

Već u prvom kolu Sloga iz Srpca pobijedila je Kozaru i eliminisala je iz tog takmičenja (1:2). Dres Kozare u sezoni 1965/66 nosili su: Šalić, Berić, M. Bašić, Bahić, Šabić, Ramić, Tufeković, Radić, Kire Čaušević, A. Bašić, Eškić, Pavić, Hadžialagić, Salihbašić, Raković, Kovač, M. Čaušević, Miljković, Begović, Šišić, Medanhodžić, Smajlović, Pilpović, Torić, Hamidović, H. Džaferović, Z. Džaferović, Živko Mitrović, Žarko Mitrović, Hadžijusufović i Hakija Teljigović.

Banjalučka zonska liga 1966/67.

U novoformiranoj Banjalučkoj zonskoj ligi rivali Kozari bili su: Rudar iz Ljubije, OFK Prijedor, BSK i Željezničar iz Banja Luke, Jedinstvo iz Bihaća, Sloboda iz Bos. Novog, Iskra iz Bugojna, Borac iz Bos. Dubice, Podgrmeč iz Sanskog Mosta, Elektrobosna iz Jajca, Bratstvo iz Bos. Krupe, Borac iz Drvara i Bratstvo iz Ključa.

Tokom ljeta 1966. godine fudbaleri Kozare nisu se pretrgli od rada. Iako se znalo da ekipa sa samo nekoliko pripremnih utakmica neće biti u stanju da se upusti u borbu za dobro mjesto na tabeli niko nije vjerovao da će Kozara u prvenstvo Banjalučke zonske lige igrati drugorazrednu ulogu. Na okupu su bili iskusni fudbaleri kojima je pridodata grupa mladih igrača pa su sa te strane postojali uslovi da se igra solidno. Kozara je prvu utakmicu u novoj prvenstvenoj sezoni odigrala 28. avgusta 1966. godine u Bos. Gradišci protiv Borca iz Drvara.

Tog sparnog ljetnjeg dana na teren su istrčali Medanhodžić, Tufeković, Kovač, Kale Ramić, Šabić, Hamidović, O. Ramić, Radić, Radonjić, Čaušević i Pilipović.

Kozara je počela dobro. Vrlo brzo sviran je penal za domaćina ali je Ramić šutirao pored gola. Odmah je uslijedila kazna jer su gosti golom Bokana došli u vođstvo 1:0. U 31. minutu Čaušević je izjednačio što će biti i krajnji rezultat ove utakmice. Isti rezultat 1:1, Kozara je ostvarila i u drugom kolu na gostovanju u Bos. Krupi. Bod je gradiškoj ekipi lijepim golom donio Đorđo Radonjić. Uslijedila su dva poraza. Prvo je Bratstvo iz Ključa neočekivano porazilo Kozaru u Bos. Gradišci 0:2, da bi u Bihaću Jedinstvo slavilo 0:1. Tom gostovanju u Bihaću (i porazu 0:1), prethodila je čitava peripetija. Na put se krenulo u subotu u 15. časova. U Okučanima se pokušalo sjesti u voz, ali voza nije bilo pa su se fudbaleri vratili kućama i tu prespavali. Tek u nedjelju (18. septembra) oko 11 časova pronađeni su jedna ”kampanjola” i jedan kombi pa su igrači krenuli na put. Tako iscrpljeni, još su i mogli iznenaditi Jedinstvo, ali nije bilo sreće pa je domaćin slavio. U petom kolu u Bos. Gradišci gostovala je Iskra iz Bugojna, a taj 25. septembar 1966. godine sigurno će ući u istoriju kluba jer se u timu Kozare pojavio Enver Ćatić, buduća legenda i jedan od najboljih, ako ne i najbolji igrač Kozare svih vremena. Kozara je odigrala maestralno i porazila Iskru rezultatom 6:1. Po dva gola postigli su Enver Ćatić i Đorđo Radonjić, a po jedan Predrag Radić i Boro Pilipović.

Uslijedila su tri poraza za redom. U Bos. Gradišci od Slobode iz Novog, 1:4 (gol Radonjića), u Banja Luci od Željezničara 1:6 (gol Pilipovića), u Bos. Gradišci od Borca iz Bos. Dubice, 0:1. U 9. kolu Kozara je uspjela da uzme bod Elektrobosni (2:2, Eškić i Pilipović).

Deseto kolo donijelo je Kozari novi, težak poraz. U Bos. Gradišci Rudar iz Ljubije porazio je Kozaru 1:4, a sve je bilo riješeno u prvih 45 minuta kada su gosti postigli tri gola. Jedini strijelac za domaćina bio je Boro Pilipović.

Poslije utakmice navijači Kozare prodrli su u teren i napali sudiju i fudbalere Rudara. Napad je obnovljen i kasnije, kada su gosti sjeli u autobus. Zbog toga su uslijedile rigorozne kazne, a stadion Kozare je suspendovan.

U narednoj rundi Kozara je poražena u Banja Luci od BSK-a rezultatom 5:2 iako je golovima Radića i Pilipovića vodila sa 2:0! Kao domaćin u Gornjim Podgradcima Kozara je poražena od Podgrmeča 1:3 (gol Pilipovića) a u posljednjem jesenjem kolu kao gost i od OFK Prijedora istim rezultatom 1:3 (gol za Kozaru postigao Tajić). Pogled na tabelu jesenjeg dijela prvenstva za Kozaru je bio poražavajući – Rudar 21 bod, Sloboda 17, BSK i Jedinstvo po 16, Borac (BD) i OFK Prijedor po 15, Iskra 14, Željezničar (BL) 13, Elektrobosna 11, Podgrmeč 9, Borac (D) 8, Bratstvo (BK) i Bratstvo (K) po 7 i Kozara 5 osvojenih bodova. Ipak, iako se Kozara nalazila u nezavidnoj situaciji stručni štab na čelu sa trenerom Halidom Hasanbegovićem vjerovao je da gradiški tim može sačuvati status zonaša. Iz banjalučkog Borca vratio se Teufik Toti Kasumović, stigao je i Boško Smiljanić… Start proljećnjeg dijela prvenstva, 5. marta bio je katastrofalan. Kozara je u Drvaru poražena 0:6!

U dosta oštroj borbi golovima Bašića i Eškića poraženo je Bratstvo iz Bos. Krupe 2:1. Ponovo je uslijedio poraz 0:2 u Ključu… Sa Jedinstvom samo 0:0, pa katastrofa u Bugojnu – čak 0:8! Sloboda je u Bos. Novom savladala Kozaru 2:1 (gol Kasumovića), a Željezničar je u Bos. Gradišci porazio domaćina 0:3. Kozarin brod je nezaustavljivo tonuo. U Bos. Dubici čak 1:7 poraz od Borca. Do kraja prvenstva sve sami porazi. U Bos. Gradišci protiv Elektrobosne 2:3, u Ljubiji protiv Rudara 0:4, u Bos. Gradišci protiv BSK-a 1:4, u Sanskom Mostu protiv Podgrmeča 1:5 i za kraj u Gradišci, protiv OFK Prijedora 0:3.

Zauzevši posljednje mjesto u Banjalučkoj zonskoj ligi Kozara je morala da se preseli u Međuopštinsku ligu koja je startovala u jesen 1967. godine. A tačku na jednu od najgorih sezona u istoriji kluba stavio je Ljubić iz Prnjavora koji je u Kupu savladao Kozaru rezultatom 3:0. Ipak, dolazilo je neko bolje vrijeme…

U ovoj teškoj sezoni dres Kozare nosili su: Medanhodžić, Tufeković, Kovač, A. Ramić, Šabić, Hamidović, O. Ramić, Radić, Radonjić, Kire Čaušević, Pilipović, Šalić, S. Salihbašić, Berić, Ćatić, Eškić, A. Kovačević, Torić, Šobot, M. Bašić, A. Bašić, Hadžijusufović, Tajič, Bahić, Džaferović, Desančić, M. Čaušević, Toti Kasumović, Smiljanić i Kulundžić.

Rivali FK Kozara od 15. avgusta 1945. do 11.juna 1967. godine

Fudbalski klub Kozara je 1945. odigrala svoju prvu utakmicu protiv Inžinjerskog bataljona Jugoslovenske armije (JA), a od tada pa do 11. juna 1967. u prvenstvenim, kup i prijateljskim utakmicama rivali su joj bili: 53 divizija JA, 27 divizija JA, 39 divizija JA, prvi i drugi tim Borca iz Banja Luke, prvi i drugi tim Borca iz Bos. Dubice, Kozara (kasnije Kazaz) iz Banja Luke, C. Zvijezda (B. Luka), Željezničar (kratko Radnički) iz Banja Luke, Naša krila (Banja Luka), Petar Drapšin (B. Luka), Vrbas (B. Luka), BSK, Naprijed (B. Luka), Budućnost (B. Luka), Sloboda (B. Novi), Proleter (Teslić), Podgrmeč (S. Most), zatim prijedorski klubovi Jedinstvo, Radnik, Mladost, Celuloza, Radnički, Željezničar i OFK Prijedor. Jedinstvo i Ljubić iz Prnjavora, Mladost iz Kotor Varoša, bihaćke ekipe Jedinstvo i Željezničar (ranije Signal), Krajina (Cazin), 1. maj (B. Brod), Elektrobosna (Jajce), Borac (Drvar), Tenkist i Garnizon (JA), Rudar (Ljubija), Plamen i Sloboda (M. Grad), Momo Vidović i Sloga (Srbac), Borac (Šamac), Tekstilac (Derventa), Rudar (Kakanj), Leotar (Trebinje), Lokomotiva (Mostar), Sloboda i Jedinstvo (Tuzla), Bosna i Milicionar (Sarajevo), Bratstvo (Travnik), Bosna (Visoko), Bratstvo (Česma), Bratstvo (B. Krupa), Bratstvo (Ključ), Sloga (Doboj), Jedinstvo (Brčko), Napredak (Modriča), Radnik (Bijeljina), Mladost (B. Petrovac), Bratstvo (Kozarac), Una (B. Krupa), Sloga (G. Vakuf), Šator (Glamoč), Radnik (D. Vakuf), Partizan (B. Kostajnica), Nafta (B. Brod), Jedinstvo (Vrbanja), Slavonac (Lipik), Udarnik, Metalac i Sloga (N. Gradiška), Proleter (Sl. Brod), Slavonac i Hajduk (Pakrac), Lokomotiva i Slavonija (Novska), Metalac (Sisak), Rešetari i Sloboda (Đakovo), Jedinstvo i Radnički (Sl. Požega), Rudar (Dvor na Uni), Slavonija (Sl. Požega), Sava (St. Gradiška), Graničar (Đurđevac), prvoligaši Spartak iz Subotice i Dinamo iz Zagreba, Sloga (Novi Sad), Lokomotiva, Jedinstvo, Prvomajska i Dubrava (Zagreb), studentski tim Gane, Sloga (G. Podgradci), Lijevče i FD Nova Topola, Željezničar (Požarevac), reprezentacija grada, Radnik, Metal i Trgovački (Bos. Gradiška), Cerovljani, Dragelji, Orahova…

Fudbaleri FK Kozara od 15. avgusta 1945. do 11.juna 1967. godine

Dres Kozare u prve dvije decenije njenog postojanja nosili su: Dževdo Kozarčanin, Đulaga Kozarčanin, Smail Hasanbegović, Muharem Hasanbegović Linija, Mehmed Hasanbegović, Huso Hasanbegović, Mehmed Hasanbegović Memić, Halid Hasanbegović, Hakija Hasanbegović, Krešo Fuks, Mehmed Ramić Drimbo, Adem Ramić Kale, Osman Ramić, Vlado Pjatnicki, Vaso Petrović, Vojo Petrović, Pero Radić, Predrag Radić Pedo, Joško Olah, Berto Sertić, Salih Osmić, Slavko Prčić, Mujo Bošnjak, Šefik Bošnjak Kukija, Smail Bošnjak, Dževad Bošnjak, Anton Senta, Ranko Milaković Gagan, Ibrahim Teljigović, Teufik Teljigović Koki, Hazim Teljigović, Hamdija Teljigović, Hakija Teljigović, Arif Teljigović, Atif Teljigović, Ibrahim Sokol, Hakija Sokol, Hamdija Sokol, Muharem Zahirović Muharika, Rizah Hadžibahtić, Nihad Ćimić, Nedžad Ćimić, Omer Vermaz Bore, Asim Hadžialagić Hadžialaga, Omer Pletilić, Emadin Pletilić, Andrija Zupanc, Safet Mujinović, Asim Kasumović, Adem Kasumović Atko, Teufik Kasumović Toti, Fajko Pračić, Rešad Pračić, Hamdija Hamzić, Adem Tatarević Tatar, Muris Tatarević, Bajazit Delić Baja, Vahid Mujinović, Kadir Halilović Midža, Stjepan Nezić, Asim Dubičanac, Mirza Dubičanac, Esad Šiljak, Edhem Šiljak, Esad Torić, Ćazim Torić, Husnija Bilić, Asim Topić Bosanac, Ahmet Ljubljanac, Vlado Kovačević, Advan Kovačević, Omer Zubović, Ahmet Šahinović Papec, Šerif Šabić Šere, Remzo Suhonjić, Zvonko Mahorko, Milan Jovanović Jovi, Besim Hodžić Bubo, Islam Misimović, Rizah Smajlović Rika, Osman Smajlović, Hakija Džaferović Buregdžija, Slavko Sredojević Kekec, Drago Kičić, Zlatko Kičić, Josip Kičić, Zlatan Kapetanović, Franjo Majdandžić, Ruška Medanhodžić, Mehmet Bašić Baša, Avdo Bašić, Mustafa Gušić, Stevo Pavlović, Mujo Čaušević, Mehmed Čaušević, Muharem Čaušević Kire, Nijaz Futić, Izudin Deronjić, Živko Mitrović, Žarko Mitrović, Suljo Cimirotić, Hamdija Torić, Ilija Gajić, Adolf Lovrić, Marin Gvozden, Nedžad Eškić, Ćamil Fišeković, Mujo Kovačević, Mirko Božić, Dane Kelečević, Petar Ćurić, Savo Bjelovuk, Mile Bjelovuk, Nedžib Hadžijusufović, Meho Biščević, Smajil Tufeković, Safet Salihbašić, Muhamed Miljković, Ibrahim Kovač, Boro Pilipović, Đorđe Radonjić, Nebojša Šobot i Boško Smiljanić.
Krajem ovog perioda u timu Kozare pojavile su se po prvi put i budući veliki asovi gradiškog fudbala: Višeslav Berić i Enver Ćatić, a još su nastupali V. Džaferović, Z. Džaferović, Hamidović, Medanhodžić, Delić, Rahman, Kovačević, Kitonjić, Ćehajić, Salihović, Desančić, Mujagić, Ljubić, Pajić, Raković, Begović, Šišić, Tajić i Kulundžić…