Druga liga SFRJ, zapad 1973/74. – sezona za istoriju (II dio)

Pred početak proljećnjeg dijela prvenstva došlo je do promjene na čelu stručnog štaba Kozare. Zbog umora i iscrpljenosti dotadašnji strateg Mirko Kokotović odlučio je da se povuče. U Kozari su brzo reagovali pa je iz Banja Luke doveden Ilija Miljuš kome je upravo Kokotović krajem pedesetih godina prošlog vijeka bio trener u banjalučkom Borcu.

Na insistiranje svih u klubu, od Uprave do igrača pa i samog Ilije Miljuša, Mirko Kokotović je ostao u gradiškom drugoligašu kao savjetnik.

Pripreme za nastavak prvenstva odvijale su se u Bos. Gradišci i na Jadranu, u Poreču.

Kroz niz prijateljskih utakmica i seriju pobjeda, istina sa manje – više anonimnim rivalima, dalo se naslutiti da je Kozara izuzetno jaka.

To će proljeće 1974. godine i pokazati…

Već na startu prva pobjeda. Golom Envera Ćatića rezultatom 1:0 savladan je Maribor. Istina otpor žilavog rivala skršen je tek u drugom poluvremenu, a trijumf protiv nezgodnih Slovenaca ostvarili su Crnec, Maletić, Hadžić, Zeničanin, Bogdanović, Subotić, Timarac, Ćatić, Bradarić (Vejzović), Crnojevac i Čorbegović.

U drugom proljećnjem, a 19. prvenstvenom kolu Kozara je 17. marta poražena od Osijeka rezultatom 0:1 golom primljenim još u prvom dijelu igre nakon jedine greške odbrane u ovoj utakmici. U Osijeku su igrali Crnec, Maletić, Hadžić, Zeničanin, Bogdanović, Subotić, Timarac, Ćatić, Čolić (Vejzović), Crnojevac i Čorbegović (Bradarić).

Novu pobjedu Kozara je ostvarila u 20. kolu ponovo protiv Slovenaca, na svom terenu gotovo po istom scenariju kao protiv Maribora. Rezultat je bio 1:0, gol je pao u drugom dijelu, a strijelac ponovo Enver Ćatić.

Samo ovog puta rival je bila Mura, a Kozara je slavila u sastavu Crnec, Maletić, Hadžić, Zeničanin, Bogdanović, Subotić, Timarac, Ćatić, Čolić, Crnojevac i Čorbegović.

Posljednjeg dana marta Kozara je ponovo bila domaćin ”strašnom” Spartaku koji je stigao u sastavu Šuica, Ilovac, Budanović, Berdov, Cetina, Jovičević, Jurković, Ostojić, Hameršmit, Mandić, Gvozdenović, Ljiljak…

Kozara je pobjedila sa 1:0, a katastrofalno loše sudio je arbitar iz Celja, Goleš.

Gol za pobjedu pao je u 80. minutu kada je Maletić doturio loptu do Zeca koji je nešto prije ušao u igru. Zec se sjurio poput vjetra prema golu gostiju i matirao nemoćnog čuvara mreže Subotičana, Šuicu.

Trijumf protiv Spartaka ostvarili su: Crnec, Maletić, Hadžić, Zeničanin (Vejzović), Bogdanović, Subotić, Timarac (Zec), Čolić, Ćatić, Crnojevac i Čorbegović.

Motivisani trijumfom protiv Spartaka fudbaleri Kozare, u narednoj rundi otputovali su u Bačku Palanku na megdan još jednom timu iz vojvođanske ravnice, Bačkoj.

Utakmicu su počeli Crnec, Maletić, Hadžić, Zeničanin, Bogdanović, Subotić, Timarac, Čolić, Ćatić, Crnojevac i Čorbegović.

Bačka je dobro otvorila utakmicu i preko Zelenovića u 28. minutu dolazi u vođstvo 1:0.

Nezadovoljan zalaganjem svojih fudbalera trener Miljuš umjesto Čolića uvodi Zeca.

I upravo ”džoker sa klupe”, Željko Zec u 42. minutu donosi izjednačenje Kozari, 1:1.

Početak drugog dijela donio je inicijativu Kozare a u 53. minutu umalo i vođstvo. Fuad Čorbegović je prešao halfa Jovanovića, šutirao kao iz katapulta, ali samo koji centimetar iznad prečke. A, onda rasplet u 68. minutu… Ilić je centrirao iz slobodnog udarca, a Vučković zahvata loptu glavom i šalje je u mrežu za vođstvo i pobjedu Bačke, 2:1.

Naredno, 23. kolo u Bos. Gradišku je dovelo velikog jesenjeg dužnika Famos iz Hrasnice koji je Kozaru deklasirao rezultatom 0:5. U ”osvetničku misiju” krenuli su Crnec, Maletić, Hadžić, Zeničanin, Bogdanović, Vejzović, Timarac, Čolić, Ćatić, Zec i Čorbegović.

Kozara je počela obećavajuće. Već u 2. minutu Ćatić je pogodio stativu. Ređale su se prilike Čorbegovića, Bogdanovića…

Na odmor se otišlo bez golova a u nastavku neshvatljivo loša igra Kozare koju nisu mogle da poprave ni dvije izmjene – Čejvan umjesto Vejzovića i Crnojevac umjesto Zeca. Na kraju je ostalo onako kako je i počelo, Kozara : Famos, 0:0. Po opštim ocjenama najbolji pojedinac ovog susreta bio je zagrebački arbitar Matovinović. Na redu je bilo gostovanje u Trebinju. U pravoj prvenstvenoj, na momente nervoznoj utakmici Kozara je nakon velike borbe savladala Leotar, 1:0.

Strijelac za pobjedu i velika dva boda bio je Zahir Bradarić u 73. minutu.

Kozara je igrala u sastavu Crnec, Maletić, Hadžić, Zeničanin, Bogdanović, Subotić, Timarac, Čolić, Bradarić, Crnojevac i Zec.

U narednoj rundi četvrtoplasirana Kozara bila je domaćin trećeplasiranom Novom Sadu.

Ekipa Huge Ruševljanina tog proljeća igrala je sjajno i Ilija Miljuš je znao da njega i njegovu ekipu ne očekuje nimalo lak posao.

Utakmicu protiv ”kanarinaca” počeli su: Crnec, Maletić, Hadžić, Zeničanin, Bogdanović, Subotić, Timarac, Čolić, Bradarić, Crnojevac i Ćatić.

Strahovanja Ilije Miljuša pokazala su se opravdanim. Nakon rovovske bitke u prvom poluvremenu mreže su mirovale da bi u nastavku pala dva gola – po jedan sa svake strane. Tih 1:1 po prikazanom bio je možda i najpravedniji ishod ove utakmice, a strijelac za Kozaru ponovo je bio Bradarić.

Potpuno u istom sastavu Kozara je u sljedećem kolu odigrala 0:0 protiv Iskre u Bugojnu.

Praznik rada, 1. maj doveo je u Bos. Gradišku Igman iz Konjica u okviru 27 kola drugoligaškog Zapada. Golom Dževada Zeničanina u drugom poluvremenu Kozara je porazila rivala 1:0 i nastavila svoj nezadrživ put ka vrhu tabele.

Protiv Igmana nastupili su Crnec, Maletić, Hadžić, Zeničanin, Ćehajić, Subotić, Timarac, Ćatić, Bradarić, Crnojevac i Zec (Vejzović).

Nakon pet utakmica bez poraza Kozara je izgubila u Karlovcu, 1:2. Karlovac je poveo već u 6. minutu golom Juta, a na drugi gol čekalo se do 77. minuta kada je na 2:0 povisio Željko Janjanin. Konačnih 2:1 postavio je Enver Ćatić sedam minuta prije kraja utakmice.

Poraz u Karlovcu doživjeli su: Glumičić, Maletić, Hadžić, Zeničanin, Ćehajić (Berić), Subotić, Timarac, Čolić (Smajić), Bradarić, Ćatić i Zec.

Na redu je bilo 29 kolo a u Bos. Gradišci gostovao je Šibenik predvođen Šimunićem, Bačićem, Bonačićem, Cukrovom, Luketinom…

Pred više od 3000 gledalaca Kozara je nastupila u sastavu: Glumičić, Maletić, Hadžić, Smajić, Subotić, Zeničanin, Timarac, Čolić, Ćatić, Vejzović (Čorbegović) i Zec.

Sudio je Novosađanin Raletić, a Kozara je od prvog njegovog zvižduka krenula u žestoke napade. Bilo je evidentno da je gradiški drugoligaš ušao u onu pravu, top formu.

Gosti su od prve minute zaigrali defanzivno sa čvrstom namjerom da sa Gradskog stadiona odu neporaženi. Ali, to im je već u 10. minutu poremetio Stojan Timarac…

Na pas Tihomira Čolića, Timarac je projektilom sa 20 metara savladao nemoćnog golmana Šibenčana Šimunića za vođstvo 1:0.

Tih 1:0 za Kozaru bio je i rezultat prvog poluvremena. Tek što je počeo drugi dio, u 48. minutu nakon kornera koji je izveo Timarac, Željko Zec je sa šest metara ”zakucao” loptu u mrežu za 2:0. Četiri minuta kasnije, ponovo Željko Zec na pas Stole Timarca pogađa za 3:0.

Gosti su tek u 61. minutu uspjeli preko Kostića da smanje na 3:1 ali je brzonogi Željko Zec svojim trećim golom, četiri minute prije kraja utakmice postavio konačnih 4:1.

Sudija Raletić pokazao je žute kartone Bakmazu i Vukoviću iz Šibenika i Vejzoviću iz Kozare. Na žalost po Kozaru uz Šibenčanina Cukrova crveni karton dobio je i Tihomir Čolić.

Kao četvrtoplasirana Kozara 19. maja putuje na derbi kola koji su mnogi nazvali i derbijem prvenstva. Potpuno opravdano jer je Rijeka bila vodeća ekipa na tabeli a u tom trenutku bježala je Kozari samo tri boda.

”Svašta može biti”, bio je naslov u ”Sportskim novostima” na dan utakmice.

Kozari se pružila šansa da se umješa u borbu za prvo mjesto. Svi treneri u drugoj ligi govorili su da Kozara igra najbolji fudbal. Temperatura među navijačima došla je do usijanja. Tražila se pobjeda na Kantridi!

Trener Miljuš spuštao je loptu na zemlju govoreći da Kozara ide da se nadigrava i da će nastojati da dokaže da brojni komplimenti koji su stizali na adresu kluba nisu bili slučajnost.

Pred utakmicu stigla je ohrabrujuća vijest za Kozaru – Tihomir Čolić može da igra po odluci nadležnih disciplinskih organa (pravila u to doba bila su nešto fleksibilnija u odnosu na danas). Za glavnog sudiju ovog meča delegiran je Nikić iz Ljubljane, a na tribinama se okupilo oko 8000 gledalaca (po nekim izvještajima i svih 10000). Po vremenu prijatnom za igru Rijeka je utakmicu počela sa ovim timom: Jurišak, Mustać, Kocijančić, Devčić, Radin, Juričić, Vujović, Mohorović, Silić, Čohar i Uljan.

Sa druge strane Ilija Miljuš se odlučio za sljedeću jedanaestoricu: Crnec, Maletić, Hadžić, Smajić, Subotić, Zeničanin, Timarac, Čolić, Ćatić, Zec i Vejzović.

Utakmica je počela inicijativom Rijeke ali napadi domaćina bili su slabo organizovani i nervozni. Sa druge strane Kozara je zaigrala taktički mudro onemogućavajući svaki pokušaj ugrožavanja gola golmana Crneca. Prvi udarac prema golu domaćih Gradiščani su uputili tek u 25. minutu, ali kakav je to bio udarac…

Bek Branislav Maletić primio je loptu oko polovine igrališta malo je povukao a onda odapeo kao iz katapulta sa preko 40 metara. Lopta je išla poluvisoko pravo kroz sredinu, Jurišak je bio nemoćan – Gol!

Kozara vodi 1:0!

Na Kantridi je na trenutak nastao muk. A onda, aplauz na otvorenoj sceni šokirane, ali i zadivljene publike.

Golman Jurišak, šokiran i osramoćen odmah je zamijenjen. Umjesto njega na gol je stao rezervni čuvar mreže Bobić. Riječani su nastavili igru, primjetilo se sa većom angažovanošću, ali sa pretjeranom nervozom.

Ipak, njihov napor je nagrađen u 42. minutu kada je odlična odbrana Kozare samo za trenutak bila neoprezna.

Vujković je centrirao, Čohar je ostao sam i odmah volej udarcem postigao gol za 1:1. Tek što je počelo drugo poluvrijeme Rijeka je povela 2:1.

U 47. minutu poslije indirektnog udarca lopta je uletjela u gužvu gdje se najbolje snašao Vujković i sa pet metara postigao ovaj drugi, dugo očekivani gol za Rijeku koji je značio pobjedu za domaći tim. Iako poražena 1:2 Kozara nije razočarala a sa Kantride je ispraćena dugotrajnim aplauzom. Do kraja prvenstva Kozara je odigrala još četiri kola (Dinamo Pančevo, Crvenka, Merkator i Dinamo Vinkovci) ali više nije doživjela ni jedan poraz.

Na Kantridi trener Miljuš je umjesto Zeca u igru uveo Čorbegovića a u samom finišu Timarca je zamijenio Crnojevac.

Ceh za poraz na Kantridi samo tri dana kasnije platio je Dinamo iz Pančeva.

U 31 kolu koje je igrano u srijedu, 22. maja Kozara je nadigrala i porazila rivala rezultatom 2:0.

Oba gola pala su u drugom poluvremenu a strijelci su bili Tihomir Čolić i Enver Ćatić. Za Kozaru su na utakmici protiv Pančevaca nastupili Crnec, Maletić, Hadžić, Zeničanin, Subotić, Crnojevac, Timarac, Čolić (Bradarić), Ćatić, Vejzović i Čorbegović.

Već u sljedećem kolu Kozara je osvojila važan bod u Crvenki, odigravši 1:1.

Nakon prvog poluvremena bilo je 0:0, a u nastavku pala su dva gola, po jedan na obe strane.

Strijelac za Kozaru bio je Enver Ćatić.

U Crvenki su igrali Hadžiselimović, Maletić, Hadžić, Zeničanin, Subotić, Smajić, Timarac, Vejzović, Ćatić, Čorbegović i Crnojevac.

Posljednju prvenstvenu utakmicu pred svojom publikom Kozara je odigrala protiv Merkatora iz Ljubljane 2. juna 1974. godine.

Od prve do zadnje minute Kozara je dominirala i na kraju zasluženo slavila sa 2:0. Strijelac je oba puta bio Enver Ćatić, po jedan gol u svakom poluvremenu.

Protiv Merkatora igrao je sljedeći tim: Hadžiselimović, Maletić, Hadžić, Smajić, Subotić, Zeničanin, Timarac, Vejzović (Bradarić),Ćatić, Crnojevac i Čorbegović (Zec).

Kraj najuspješnije sezone za Kozaru odigrao se 9. juna 1974. godine na gostovanju Dinamu u Vinkovcima, u posljednjem 34 prvenstvenom kolu.

Na stadionu Mladosti u Vinkovcima pred nekih 800 ljubitelja fudbala, uz arbitražu sudije Goleša iz Celja timovi su počeli utakmicu u sljedećim sastavima – Dinamo: Cestar, Bogdan, Kalajica, Iživkić, Žgela, Lončar, Skeledžija, Bručić, Petrović, Kesić i Šesto.

Kozara: Hadžiselimović, Maletić, Hadžić, Smajić, Subotić, Zeničanin, Timarac, Vejzović, Ćatić, Crnojevac i Zec.

U prvom poluvremenu Kozara je bila bolji rival a na odmor je mogla da ode sa prednošću 1:0 da je Stojan Timarac u 45. minutu bio samo malo precizniji. Naime, njegov snažan šut zaustavila je stativa.

U nastavku, druga slika.

Domaći kreću agresivnije i već u 59. minutu preko rezerviste Đinđića, koji je ušao umjesto Kesića, dolaze u vođstvo 1:0. Samo pet minuta kasnije Hadžiselimović ponovo vadi loptu iz mreže a strijelac za 2:0 bio je Petrović.

Izgledalo je da gradiškom drugoligašu prijeti pravi rezultatski potop ali Kozara se trgla, preuzela inicijativu i u finišu susreta postigla dva gola i došla do izjednačenja. Prvo je Enver Ćatić u 83. minutu pored smušene odbrane Dinama smirio loptu a zatim pogodio donji lijevi ugao pored istrčalog golmana Cestara.

Nisu se domaći oporavili od prvog šoka a već je uslijedio drugi.

U 87. minutu Nusret Vejzović trese mrežu Vinkovčana za konačnih Dinamo : Kozara 2:2. U toku utakmice trener Miljuš u igru je uveo Bradarića umjesto Smajića, odnosno Čolića umjesto Zeca.

Slavlje u Bos. Gradišci moglo je da počne. Ostvaren je istorijski uspjeh, treće mjesto na drugoligaškom Zapadu! Tokom sezone dres Kozare nosili su Branko Glumičić, Franjo Crnec, Salko Hadžiselimović, Osman Medanhodžić, Ibrahim Smajić, Dževad Zeničanin, Bato Bogdanović, Mirko Subotić, Stojan Timarac, Rifat Ađulović, Enver Ćatić, Branko Krivić, Nusret Vejzović, Tihomir Čolić, Branislav Maletić, Višeslav Berić, Fuad Čorbegović, Željko Zec, Emir Hadžić, Senad Kobilić, Zahir Bradarić, Mirsad Ćehajić, Željko Crnojevac i Mirsad Čejvan.

U toku ljeta Kozara je odigrala niz prijateljskih utakmica – Premium (Bos. Brod) 3:2, Cernik 6:0, TOŠK (Tešanj) 2:1, Elektrobosna 1:0 i 1:1, na turniru u Banja Luci Borac 2:4 i Željezničar (BL) 1:1 penalima 4:2. U Kupu u Banja Luci savladan je Jelšingrad 3:0, a u Šamcu poraz od Borca, 0:1. Tuzlanska Sloboda bila je bolja u dva meča od Kozare 1:1, 1:3…

Na oproštaju Mirka Kokotovića, bivšeg trenera i Višeslava Berića bivšeg kapitena 8. avgusta gostovao je zagrebački Dinamo. Rezultat, 0:0.

Crtice sa Kantride

Maletić iz Bos. Gradiške
Ovo je naslov teksta iz riječkog ”Novog lista” objavljenog povodom utakmice Rijeka : Kozara 2:1, a u kome se između ostalog kaže:
”Nogometaš gostujuće momčadi Branislav Maletić nije niti morao doputovati u Rijeku jer je zgoditak ionako postigao šutem iz Bosanske Gradiške…”
Bila je to aluzija na Maletićev gol postignut gotovo sa pola terena-