Druga liga SFRJ, zapad 1973/74. – sezona za istoriju (I dio)
Pripreme za novu prvenstvenu sezonu za Kozaru su zbog kvalifikacija trajale veoma kratko, svega desetak dana.
Na povrede su se žalili Crnec, Čolić, Čorbegović, Berić… Od novih fudbalera na Gradski stadion stigli su Željko Crnojevac i Željko Zec. Ovaj posljednji, ubojiti napadač stigao je iz zagrebačke Trešnjevke na preporuku nekadašnjeg trenera Kozare, Mirka Bazića. Zec je sa dosta uspjeha igrao i u Zagrebu.
Prvenstvo u reorganizovanoj Drugoj ligi Zapad počelo je 19. avgusta 1973. godine, a Kozara je gostovala u Mariboru.
Trener Kokotović odlučio se za sljedeći tim: Glumičić, Medanhodžić, Smajić, Zeničanin, Bogdanović, Subotić, Timarac, Ađulović, Ćatić, Krivić i Vejzović.
Kozara je odigrala veoma loše ovu utakmicu. Kako tako gradiški tim se držao u prvom poluvremenu koje su ”ljubičasti” dobili sa 1:0, ali u nastavku je došlo do raspada sistema pa je Maribor postigao još dva gola za konačnih, 3:0.
Pokušao je Kokotović da nešto uradi uvođenjem Čolića umjesto Ađulovića ali ni to nije pomoglo.
U drugom kolu, u Bos. Gradišci gostovala je veoma jaka ekipa Osijeka koja je važila za jednog od glavnih favorita za visok plasman.
U ravnopravnoj igri, utakmica je završena rezultatom 0:0, a Kozara je igrala u sastavu Glumičić, Maletić, Berić, Subotić, Bogdanović, Smajić, Timarac, Ćatić (Vejzović), Ađulović, Zeničanin i Čorbegović.
Treće kolo donijelo je Kozari novo razočarenje. U Murskoj Soboti pred nekih 1500 gledalaca golovima Koblencera u 12 i 70 minutu, Mura je porazila gradiškog drugoligaša rezultatom 2:0.
Ovaj poraz pretrpjeli su Glumičić, Maletić, Berić, Bogdanović, Subotić, Smajić, Timarac, Ćatić, Ađulović, Zec (Krivić) i Zeničanin.
Četvrto kolo, odvelo je Kozaru put Subotice na noge dojučerašnjem prvoligašu Spartaku.
Iako je pružila dobar otpor favorizovanom domaćinu Kozara je poražena golom primljenim u drugom poluvremenu ove dramatične utakmice. Strijelac Hameršmit. Poraz 0:1 doživjeli su Glumičić, Maletić, Berić, Ćatić (Smajić), Subotić, Bogdanović, Timarac, Čolić, Ađulović, Zeničanin i Čorbegović (Vejzović).
Četiri kola, tri poraza i jedan remi upalili su signal za uzbunu u Kozari.
Naredna utakmica protiv Bačke iz Bačke Palanke za gradišku ekipu bila je biti ili ne biti. Pobjeda nije imala alternativu.
Tog 16. septembra 1973. godine sudija Glavina iz Klisa na teren Gradskog stadiona u Gradišci, pred 2500 gledalaca izveo je sljedeće sastave – Bačka: Đurić, Serdar, Šerić, R. Samardžija, Jovanović, Stojanović, Štrboja, Ilić, Vučković, Šimičić i Jović.
Za Kozaru su igrali: Glumičić, Maletić, Berić, Ćatić, Subotić, Bogdanović, Timarac, Zec, Čolić, Zeničanin i Čorbegović.
Utakmica je počela sa zakašnjenjem jer pomoćni sudija Staržik nije doputovao pa ga je zamijenio sudija opštinske lige Đoko Starčević. Već na početku šok za Kozaru. Iskusni Bogdanović pogriješio je na sredini terena u 7. minutu što gosti koriste i preko Ilića dolaze u vođstvo 0:1. Kozara je tek u 32. minutu, praćena zvižducima sa tribina uspjela da izjednači na 1:1 preko Željka Zeca koji je plasirao loptu pored istrčalog golmana Đurića.
Pobjedu, toliko čekanu, Kozari je donio Rifat Ađulović koji je u igru ušao umjesto indisponiranog Bate Bogdanovića.
Trenutak odluke odigrao se u 61. minutu kada se Ađulović najbolje snašao pred golom gostiju i iz gužve pogodio za 2:1.
Trijumf protiv Bačke bio je dvosijekli mač za fudbalere Kozare. Iscrpljeni i emotivno ispražnjeni otputovali su u Hrasnicu i doživjeli pravu katastrofu protiv Famosa – 0:5! Domaćin je već nakon prvih 45. minuta imao prednost od 4:0, a golovi su padali ovim redom – 1:0 Lušić (8), 2:0 Vandić (12), 3:0 Lušić (25), 4:0 Ćosić (32)… U nastavku Kozara je zaigrala angažovanije, ali i domaći su ”povukli ručnu” pa se na peti gol čekalo do 89. minute kada je Šumar sa bijele tačke pogodio za konačnih 5:0.
Katastrofu u Hrasnici doživjeli su Glumičić, Maletić, Berić (Hadžić), Ćatić, Subotić, Zeničanin, Timarac, Zec, Ađulović, Čorbegović i Kobilić (Smajić).
Utakmicu 7. kola ljubitelji fudbala u gradu na Savi očekivali su sa velikim nestrpljenjem. Dolazio je trebinjski Leotar, a oni su htjeli da znaju šta se to dešava sa njihovom Kozarom.
Čak 3000 gledalaca okupilo se na tribinama Gradskog stadiona, sudio je Bertok iz Kopra, a Kozara je igrala u sastavu Glumičić, Maletić, Hadžić, Zeničanin, Bogdanović, Subotić, Timarac, Zec, Krivić (Ađulović), Ćatić i Čorbegović.
Poslije nervoznog početka, Kozara je povela u 15. minutu. Nakon dobre akcije po desnoj strani Enver Ćatić je pronašao put do mreže za 1:0. Tako je glasio prvi izvještaj sa ove utakmice ali je kasnije rečeno da je gol postigao Branko Krivić.
Samo šest minuta kasnije Leotar je izjednačio na 1:1. Strijelac je bio M. Ramić koji je sjajno izveo slobodan udarac sa 25 metara, prebacio živi zid i pogodio mrežu pored nemoćnog Glumičića.
Na odmor se otišlo u egalu, 1:1 a u nastavku ulazak Ađulovića umjesto Krivića pojačao je napade Kozare prema golu Leotara ali Kozara nikako nije mogla da dođe do tog drugog, toliko željenog gola.
Ipak, tribine su se prolomile od oduševljenja u samom finišu, u 85. minutu utakmice. Korner sa desne strane izveo je najbolji igrač susreta Stojan Timarac, a u nastaloj gužvi najbolje se snašao
Bato Bogdanović koji je poslao loptu iza leđa nemoćnog golmana Njegoša za pobjedu Kozare od 2:1.
Ohrabreni trijumfom nad Leotarom fudbaleri Kozare, sa puno optimizma otputovali su na duel Novom Sadu koji se igrao 7. oktobra na stadionu Radničkog, popularnoj ”Detelinari”.
Pred preko 2000 gledalaca uz arbitražu sudije M. Goleša iz Celja gradiškog drugoligaša predstavljao je ovaj tim: Glumičić, Maletić, Hadžić, Zeničanin, Bogdanović, Subotić, Krivić, Zec, Ađulović, Ćatić i Čorbegović.
Kozara je počela dobro držeći u prvih 20-tak minuta sve konce igre u svojim rukama. Ali u 23. minutu napadač ”kanarinaca” Filipović nakon solo prodora iskosa sa desne strane sa nekih desetak metara pogađa za vođstvo domaćih, 1:0.
Ipak, ovaj gol nije poremetio dobru igru Kozare koja do kraja poluvremena golom Fuada Čorbegovića izjednačuje na 1:1. U nastavku, ravnopravna igra u kojoj su domaći ipak imali više sreće i u 73. minutu, preko halfa Draganića došli do vođstva i pobjede, 2:1.
Trener Kokotović izvršio je samo jednu izmjenu, umjesto Zeca ušao je Bradarić. U devetom kolu u Bos. Gradišci gostovala je Iskra iz Bugojna.
Tog 14. oktobra na tribinama Gradskog stadiona okupilo se preko 3000 gledalaca, uglavnom domaćih navijača koji su čvrsto vjerovali u pobjedu svog tima.
Sudio je Lončina iz Ljubljane a Kozara je utakmicu počela u sastavu Glumičić, Maletić, Hadžić, Zeničanin, Bogdanović, Subotić, Timarac, Ađulović, Čolić, Ćatić i Čorbegović.
Prvih 45 minuta, mimo svih očekivanja, proteklo je u veoma lošoj igri Kozare. Ni početak drugog dijela nije bio ništa bolji. U 48. minutu, gosti imaju sjajnu priliku kada Švrakić izbija sam pred golmana Kozare ali je pucao pored gola. Samo dva minuta kasnije Idić je u sličnoj prilici ali njegov šut golman Crnec, koji je zamijenio povrijeđenog Glumičića odlično brani.
Ovo kao da je trglo domaće… Već u prvom napadu Kozare, u 51. minutu Timarac odlično prolazi po desnoj strani, idealno centrira, a Ćatić sprovodi loptu u nebranjenu mrežu – 1:0!
Ali, radost domaćih bila je kratkog vijeka. U 65. minutu Švrakić asistira slobodnom Mameldžiji koji pored smušene Kozarine odbrane pogađa za konačnih 1:1.
Osim Crneca u igru je ušao i Zec umjesto Ađulovića.
Poslije ovog neplaniranog remija u Kozari su se ozbiljno zabrinuli. Bilo je jasno da Kozarin brod tone sve dublje i dublje. Sljedilo je gostovanje u Konjicu, a u klubu su se složili da tu utakmicu jednostavno nesmiju izgubiti.
A na putu za Konjic Kozarinoj ekspediciji umalo se nije ponovila tragična, 1948. godina. U kanjonu Vrbasa, nedaleko od Bočca autobus je udario u prikolicu kamiona koji je jurio iz suprotnog pravca. Vozač autobusa, u želji da izbjegne nesreću, skrenuo je u desnu stranu i ”brisao” stijene. Zahvaljujući njegovoj prisebnosti nije došlo do težih posljedica. Lakše je ozlijeđen trener Kokotović, a nešto teže njegov pomoćnik Bošnjak. Iako su mogli da traže odgađanje utakmice u Konjicu, u Kozari to nisu učinili. Po oblačnom vremenu, ali ugodnom za igru pred oko 1500 navijača domaćeg tima na teren su istrčali Crnec, Maletić, Hadžić, Zeničanin, Subotić, Bogdanović, Vejzović, Smajić, Ćatić, Zec i Čorbegović.
Utakmicu je sudio Novosađanin Raletić, a početak nije bio dobar po Kozaru.
Već u 16. minutu golom Hodžića Igman je poveo 1:0. Gradiški drugoligaš je poslije toga stabilizovao odbranu koju domaći uprkos naporima do kraja poluvremena više nisu uspjeli da probiju. O nekakvim ozbiljnijim napadima Kozare u prvih 45. minuta nije bilo ni govora. U nastavku ista slika. Ipak, ekipa iz grada na Savi uspjela je u 64. minutu doći do izjednačenja. Izveden je korner sa desne strane, Ćatić je prošao pored zbunjene odbrane i poslao loptu u mrežu. Neko od domaćih pokušao je da izbaci loptu iz gola ali je sudija Raletić pokazao na centar. Ostalo je diskutabilno da li je lopta prešla gol liniju, ali ovaj pogodak je priznat i utakmica je završena rezultatom 1:1.
Kokotović je izvršio samo jednu izmjenu – umjesto Čorbegovića ušao je Čehajić.
Ovaj teško osvojeni bod u Konjicu motivisao je fudbalere Kozare da pruže odličnu partiju u sljedećem, jedanaestom kolu na svom terenu protiv Karlovca.
Prohladnog, 28. oktobra pred oko 3000 gledalaca na zeleni tepih Gradskog stadiona trener Kokotović poslao je Glumičića, Maletića, Hadžića, Smajića, Bogdanovića, Subotića, Vejzovića, Ćatića, Zeničanina, Crnojevca i Čorbegovića.
Od prvog zvižduka Novosađanina Vučinića Kozara je krenula u silovite napade.
Već u 13. minutu sjajna kombinacija napadača Kozare, Vejzovića i debitanta Crnojevca, lopta dolazi do Ćatića koji neodbranjivim volejom para mrežu nemoćnog Frankovića – 1:0!
Ali samo dva minuta kasnije mladi Rajko Janjanin (buduća velika fudbalska zvijezda Dinama i Crvene zvezde), star nepunih sedamnaest godina, izjednačuje na 1:1.
Ovaj gol nije poremetio igru domaćih koji već u 30. minutu još jednim lijepim golom Ćatića ponovo vode, 2:1.
U drugom dijelu u igru su ušli Timarac umjesto Hadžića i Zec umjesto Čorbegovića. Upravo je Željko Zec postavio konačan rezultat ove utakmice, 3:1 za Kozaru.
Dogodilo se to u 75. minutu kada su poslije napada gostiju domaći preuzeli loptu i krenuli u protivnapad. Lopta je na lijevom krilu došla do Zeca koji je u sprintu stigao do nje prije golmana Karlovčana Frankovića.
Zec je sa 20-ak metara lobovao istrčalog čuvara mreže gostujućeg tima i na efektan način zatresao mrežu.
Poslije tri utakmice bez poraza Kozara je 4. novembra, u 12. kolu, položila oružje u Šibeniku. Šibenik je pobijedio 1:0, a trenutak odluke dogodio se u 22. minutu kada je Bačić poslije kornera Kovačića podmetnuo nogu i ugurao loptu u mrežu.
Kozara ni jednog trenutka nije bila podređen rival ali lopta jednostavno nije htjela u mrežu. Najbolje prilike Gradiščani su imali u finišu utakmice. Ćatić je u 72. minutu izbio sam pred golmana Šibenika, Rilova ali je njegov šut sa 11 – 12 metara završio iznad prečke. Samo dva minuta kasnije Zec je volej udarcem pogodio stativu. U 83. minutu sudija Pavc iz Maribora isključio je domaćeg igrača Tomića ali ni to nije pomoglo Kozari koja je u Šibeniku igrala u sastavu Glumičić, Medanhodžić, Smajić, Zeničanin, Bogdanović, Subotić, Timarac, Vejzović, Ćatić, Crnojevac i Zec.
Sljedeće, trinaesto kolo donosilo je praznik fudbala u grad na Savi.
Dolazio je lider prvenstva Rijeka koja je u prvih 12 kola doživjela samo jedan poraz (u Osijeku 1:2).
U tom trenutku Kozara je bila na nezavidnom 17 mjestu sa 9 osvojenih bodova koliko su imali Maribor na 16-om i posljednji osamnaesti Karlovac.
Tog 12. novembra pred preko 3000 gledalaca sudija Raletić iz Novog Sada na teren je izveo sljedeće ekipe – Rijeka: Jurišak, Bursać, Kocijančić, Devčić, Radin, Silić, Zupčić, Juričić, Jut, Kovačić i Makin.
Kozara: Crnec, Medanhodžić, Smajić, Zeničanin, Bogdanović, Subotić, Timarac, Vejzović, Ćatić, Crnoojevac i Zec.
Fudbaleri Kozare pružili su jednu od najboljih igara te sezone i zasluženo slavili rezultatom 3:2.
Već nakon 15 minuta gradiški drugoligaš vodio je sa 2:0.
U osmom minutu Ćatić je prošao po lijevoj strani, ubacio u sredinu gdje je loptu zakačio Mirko Subotić i poslao u mrežu za vođstvo 1:0. Poslije ovog gola napadi domaćih se još pojačavaju a sedam minuta kasnije Ćatić ponovo ubacuje loptu u 16-erac Rijeke gdje je prihvata Nusret Vejzović i šalje iza leđa zbunjenog Jurišaka – 2:0. Kozara je cijelo prvo poluvrijeme stalno napadala ali rezultat se do odlaska na odmor više nije mijenjao.
U nastavku domaći su nastavili sa inicijativom ali u 67. minutu Rijeka smanjuje na 2:1. Dobro je centrirao Silić, a Juričić je zahvatio loptu i matirao nemoćnog Crneca. U 73. minutu u šesnaestercu Rijeke srušen je Subotić, sudija Raletić pokazao je na bijelu tačku a siguran realizator za 3:1 bio je Bato Bogdanović.
Lider sa Kantride uspio je samo da ublaži poraz kada je u 85. minutu za konačnih 3:2 pogodio Makin. Ostvarena je sjajna, veličanstvena pobjeda a u kompletno dobrom timu Kozare posebno se istakao Dževad Zeničanin.
Na utakmici protiv Rijeke trener Kokotović je izvršio samo jednu promjenu. Umjesto Smajića ušao je Hadžić.
Koliko je utakmica protiv Rijeke ”potrošila” fudbalere Kozare vidjelo se već u narednoj rundi u Pančevu, gdje je doživljen poraz 0:2 od Dinama.
Oba gola primljena su u drugom poluvremenu, a u Pančevu su nastupili Crnec (Hadžiselimović), Smajić, Hadžić, Zeničanin, Bogdanović, Subotić, Timarac, Vejzović, Ćatić, Crnojevac i Zec (Bradarić).
Crvenka se branila i odbranila u okviru petnaestog kola, 25. novembra na Gradskom stadionu u Bos. Gradišci. Završeno je kako je i počelo – 0:0.
Ekipu iz ”najslađeg sela” nisu uspjeli savladati Crnec, Maletić, Hadžić, Zeničanin, Subotić, Smajić, Timarac, Ćatić, Čolić (Zec), Crnojevac i Vejzović.
Pred gostovanje Merkatoru u pretposljednjem jesenjem kolu u klubu je ”upaljena crvena lampica”. Ova utakmica se jednostavno morala dobiti!
Igrano je u Ljubljani drugog decembarskog dana na terenu Merkatora na Viču.
Na teškom terenu pokrivenom snijegom pred oko 500 gledalaca uz arbitražu Medena iz Sremske Mitrovice Kozara je nastupila u sastavu Crnec, Maletić, Hadžić, Zeničanin, Subotić, Smajić, Timarac, Vejzović, Čolić, Crnojevac i Čorbegović.
Tek što je počela utakmica već u 2. minutu, Kozara je došla u vođstvo 1:0!
Jednu visoku loptu na ivici šesnaesterca promašio je half domaćih Kapidžić, pa je ona došla do Čolića koji je odmah pucao. Golman Merkatora, Škulj, uspio je da odbije loptu ali samo do Stole Timarca koji je šalje u mrežu.
Od tada pa do kraja utakmice domaći su uglavnom napadali a Kozara se znalački branila i odbranila.
Trener Kokotović izvršio je samo jednu izmjenu kada je Čorbegovića u finišu zamijenio Zec.
Trijumf u Ljubljani kao da je dao krila fudbalerima Kozare pa su u posljednjem jesenjem kolu na Gradskom stadionu u Bos. Gradišci prosto pomeli favorizovani Dinamo iz Vinkovaca 3:1.
Prvo poluvrijeme domaći su riješili u svoju korist 1:0, da bi u nastavku potpuno dotukli zbunjene Vinkovčane.
Dva gola za Kozaru postigao je Enver Ćatić dok se jednom u strijelce upisao Fuad Čorbegović.
Na oproštaju od svojih navijača pred zimsku pauzu, 9. decembra 1973. godine, dres Kozare nosili su Crnec, Maletić, Hadžić, Zeničanin, Subotić, Smajić, Timarac, Vejzović, Ćatić, Crnojevac i Čorbegović (Čolić).
Na kraju jeseni Kozara je završila na jedanaestoj poziciji sa 16. osvojenih bodova koliko su osvojili Maribor i Dinamo iz Pančeva. Jesenje lovorike pripale su Rijeci koja je uknjižila 25 bodova, četiri više od drugoplasiranog Osijeka!