Dolazak Mirka Bazića

U ljeto 1967. godine, u kancelariju direktora najvećeg gradiškog preduzeća, Tvornice namještaja ”Radnik” Branka Cerovca, došao je mladi šumarski inženjer Mirko Bazić. Došao je iz Senja u potrazi za poslom. Kako su takvi stručnjaci u tom trenutku bili neophodni dogovor je brzo postignut. U razgovoru sa direktorom Cerovcem Bazić je otkrio da je u Senju trenirao fudbalere Nehaja pa se interesovao o mogućnosti da isti posao nastavi i u Gradišci. Kao preporuku imao je mišljenje nekih ljudi iz zagrebačkog Dinama, gdje je nosio dres juniora ovog kluba.

Čuvši ovo, Branko Cerovac je telefonom pozvao svoje prijatelje u FK Kozara. Istog dana, u tada jednoj od najljepših hotelskih bašti na obalama Save, našli su se entuzijasti Kozare sa svojim novim sugrađaninom.

Nezavidno stanje u klubu ispadanjem u Međuopštinsku ligu koje je Kozaru tada dovelo na ivicu ponora, opredijelilo je najodgovornije da odmah prihvate čovjeka koji se sam ponudio u situaciji kada su od trenerske fotelje u ovom klubu svi bježali.

Mirko Bazić je pored užarene trenerske klupe prihvatio da se registruje i kao igrač kako bi i na taj način pomogao svom novom klubu.

Takmičenje u Međuopštinskoj ligi za 1967/68. nije dobro počelo za Kozaru. Samo remi na svom terenu protiv banjalučkog Vrbasa, 1:1. Ipak u drugom kolu, u Prnjavoru, gradiški tim savladao je Ljubić rezultatom 1:0. U toku jeseni Kozara je savladala Omladinac iz Gornje Sanice 7:1, Jedinstvo iz Vrbanje 5:1 i Mladost iz Kotor Varoša 7:0.

Utakmica protiv banjalučkog Jelšingrada prekinuta je kod vođstva Kozare 3:0 zbog incidenta koji su izazvali gostujući igrači pa je kasnije registrovana 3:0 ”par forfe” za gradiški tim. Jedini poraz Kozara je doživjela protiv Sloge u Srpcu rezultatom 2:3.

Na kraju jeseni Kozara je bila prva sa 11 bodova ispred srbačke Sloge sa 9. Zatim slijede Vrbas 8, Ljubić i Jedinstvo po 7, Jelšingrad 6, Mladost 4 i Omladinac sa 2 osvojena boda.

Gol razlika ekipe iz grada na Savi bila je 26 postignutih i samo 6 primljenih golova. Te jeseni Kozara je u dva navrata postigla po sedam golova. Protiv Mladosti najubojitiji je bio Mujo Čaušević koji je tri puta savladao protivničkog golmana dok su se M. Bašić u dva navrata, te Šabić i Ćatić po jednom upisali u listu strijelaca. Protiv Omladinca fudbaler dana bio je razigrani Šerif Šabić. On je za samo četiri minuta (85, 87, 88 i 89) postigao četiri gola.

Prije njega golove su postigli: Čaušević, Kasumović i Timarac. Svog junaka imao je i susret Jedinstva i Kozare koji je odigran 5. novembra 1967. godine u Vrbanji. Domaći su golom Handana u 20 minutu poveli 1:0. Devet minuta kasnije izjednačio je Enver Ćatić. Ćatić je u drugom poluvremenu još četiri puta pogodio mrežu i tako, sa pet postignutih golova sam savladao ekipu iz Vrbanje. Poneko je možda sumnjičavo vrtio glavom, poneko je vjerovao u entuzijazam Mirka Bazića i igrače koje je nekom čudnom sugestijom okupio oko sebe i Kozare ali je jesenji rezultat potvrdio njegov dobar način rada. Ipak, prvo proljećnje kolo i težak poraz u Banjaluci od Vrbasa, 0:3. Mirko Bazić nije dozvolio paniku.

Smireno je na sastanku rekao svojim igračima: „Bodove nećemo moći tek tako osvajati. I drugi igraju fudbal. Bez zalaganja, borbenosti, samodiscipline i vjere u sebe nema napretka, nema povratka u Zonsku ligu.” Ove riječi trenera (i igrača) Kozare Mirka Bazića kao da su trgle ekipu koja u narednih šest rundi više nikom nije dozvolila da je iznenadi.

Het trikom Muje Čauševića, rezultatom 3:1 savladan je Ljubić. U Kotor Varošu protiv Mladosti bilo je 0:0. Golovima M. Čauševića i Eškića Kozara je u Banja Luci porazila Jelšingrad 2:1. Srbačkoj Slogi sa kamatom je vraćeno za poraz prethodne jeseni. Golovima Tufekovića, Eškića, M. Čauševića, Šobota i Medanhodžića Kozara je slavila sa 5:0. U Gornjoj Sanici Omladinac je doživio istinski debakl, 1:4…

U posljednjem kolu razigrana gradiška ekipa deklasirala je Jedinstvo iz Vrbanje rezultatom 5:1, (M. Čaušević(3), Bašić i Timarac). Tako je Kozara postala prvak Međuopštinske lige i izborila plasman u viši rang. Zanimljivo je pomenuti da se 30. marta 1968. godine u Kotor Varošu prvom timu priključio kasnija gradiška fudbalska zvijezda Emir Hadžić Hondo.

Bilans Kozare je bio za ponos. U 14 utakmica zabilježila je 10 pobjeda, dva meča odigrala je neriješeno i doživjela samo dva poraza uz gol razliku 45:13.

Ovaj uspjeh ostvarili su: Ahmet Medanhodžić, Ibrahim Kovač, Nebojša Šobot, Osman Medanhodžić, Muharem Čaušević, Mirko Božić, Šerif Šabić, Mujo Čaušević, Enver Ćatić, Nedžad Eškić, Mehmed Bašić, Emir Hadžić, Teufik Kasumović, Stojan Timarac, Smail Tufeković, Safet Salihbašić, Osman Smajlović, Esad Torić i Kale Ramić, a povremeno je igrao i trener Mirko Bazić.